Članovi Zbora mladih župe sv. Jure u Viru, pod vodstvom svirača i voditelja pjevanja studenta glazbe na Glazbenoj akademiji u Mostaru Milana Đereka, i župnika don Ilije Drmića organizirali su 22. srpnja 2017. jednodnevni izlet u Blidinje.
Piše: don Ilija Drmić
Članovi Zbora mladih župe sv. Jure u Viru, pod vodstvom svirača i voditelja pjevanja studenta glazbe na Glazbenoj akademiji u Mostaru Milana Đereka, i župnika don Ilije Drmića organizirali su 22. srpnja 2017. jednodnevni izlet u Blidinje. Ovi su pjevači putovali 29. i 30. travnja ove iste godine na Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovar, gdje su osjetili snagu mladosti i poleta vjere u sebi i kod svojih vršnjaka, kao i otvoreno i radosno služenje u Crkvi na razne načine, a jedan od njih je i pjevanje za vrijeme svetih Misa. Ovaj Zbor osnovao je u listopadu 2014. tadašnji bogoslov i domalo đakon don Damir Pažin, koji je bio u župi Vir na praktikumu od rujna te godine do lipnja 2015. Na slavlje njegove Mlade Mise putovali su u Stolac ovi pjevači i pjevali su za vrijeme te Mise skupa s ostalim stolačkim pjevačima. Članovi Zbora su mladići i djevojke od 1. r. srednje škole, zatim studenti i radnička mladost. Budući da su tijekom godine više izvan župe, nije im uvijek jednostavno uskladiti svoje dužnosti s vježbanjem pjevanja i nedjeljnoga nastupanja, a tako isto i za druge vjerske i kulturološke susrete mladih. No, kad god su u svome rodnom zavičaju, oni su na sve to vrlo spremni i u tome su spretni zahvaljujući voditelju i sviraču Milanu Mići i drugome sviraču Mladenu Mlađi Čamberu, koji se inače bavi kamenoklesarskim radovima.
Stigavši na Klanac u Blidinju (na 1184 m nadmorja), prostor gdje postoji od 1710. god. tragovi pastoralne skrbi, pogotovo od 1846. god. u okvirima Kapelanije Polja pod zaštitom sv. Ilije Proroka za tamošnje stanovništvo, među kojima su najučestaliji i najbrojniji čobani, pastiri i pastirice, najprije su razgledali poljce Dugo polje i Svinjaču, zatim crkvu Gospe Snježne na Barzonji iz 1995. god. i groblje pokraj nje, te Blidinjsko jezero (površine 6 km2). Crkvu je blagoslovio izaslanik biskupa Ratka Perića mons. Luka Pavlović, a s pukom i dobrotvorima sagradio ju je kapelan Polja fra Petar Krasić (kapelan u Poljima od 1980. god.).
U blizini je i selo Sesaruša (od sesar, odnosno caesar što znači car), iznad kojeg se u brdima nalazi groblje sa stećcima, a malo poviše je Gradina, odnosno ostaci nekadašnjega rimskog utvrđenja. Tu su i temelji drevne crkve koja je građena nakon Crkvi darovane slobode od cara Konstantina Velikoga 313. god.
Od šumareve kuće vozeći se prostranim putem tom visoravanjskom prodolinom (24x3 do 5 km) između Vrana (2074 m) i Čvrsnice (2222 m) s desne strane prometnice naišli su pokraj groblja i nove betonske kapelice sv. Ante Padovanskog na Dugom Polju. I u njoj je bio isti brončani kip sv. Ante kao i u crkvi na Barzonji. Kip je, nažalost, nestao u ovim zadnjim godinama, a na njegovo mjesto postavljen je drugi kip od plastike. Toranj joj je napravljen u obliku dviju skija.
Malo dalje stoji veliki natpis na drvenim daskama “Pećina hajduka Mijata Tomića”, koji je rođen u Brišniku 1610. god. a umro 1656. god. u Doljanima, gdje je i pokopan. Trebalo bi imati više vremena za odlazak do te pećine.
Prije nego što su ovi putnici namjernici ušli u čarobnu Masnu Luku, gdje je sjedište Kapelanije Polja s crkvom sv. Ilije i drugim popratnim objektima, prošli su pokraj Divojačkoga groblja na Badnjima s neobično lijepom kapelicom. Osim toga, tu je u okruženju endemski bor munika.
U dvorištu kapelanske kuće, koja ima svoju kapelicu, u Masnoj Luci nalazi se u dvorištu kip sv. Ilije uokrušce kojega je zeleni travnati tepih, a povezana je s kućom nova velebna i lijepo sagrađena crkva na temeljima stare kuće i crkvice s popratnim prostorijama za razvijanje duhovnosti u vjernicima, napose mladima s naslovom Kuća molitve: Put - Istina - Život. Gradnja nove crkve sv. Ilije završena je 2005. god.
Ova kapelanija Polja obuhvaća opisani prostor, osim Kedžare koji pripada Šćitu i Risovca koji je u sklopu župe Doljani. Kuća u Masnoj Luci izgrađena je od 1928. do 1934. god, koja je u Drugom svjetskom ratu 1942. god. spaljena do temelja od četničkih hordi. Ponovna izgradnja je otpočeta 1981. god. a blagoslovljena 1985. god. Radove je vodio fra Petar Krasić. Nedaleko od nje nalazi se vrelo Jasle koje rijetko kada presuši, a voda u izvoru je nastala otapanjem snjegova sa Čvrsnice. I predsjednik dr. Franjo Tuđman pohodio je sa svojom pratnjom Masnu Luku i Polja 15. lipnja 1994.
Neki toponimi, primjerice crkvina i zbornjača, čuvaju uspomenu na stare crkve iz predturskoga vremena. Povelja kralja Ostoje od 28. prosinca 1408. zanimljiva je jer nam prvi put u pisanom obliku na latinskom jeziku govori o Poljima (“Oppidum in Poglich...”). Ovaj dokument svjedoči da je to područje darovano braći Juri i Vučiću Radivojeviću. Makarski biskup Nikola Bijanković pohodio je ovaj kraj u kolovozu ili pak rujnu 1710. i opisao sve svoje pastoralne obveze i svoje nevolje s nevremenom, gromovima od kojih je stradalo 50 ovaca, te opće stanje katolika i njihovih duhovnih pastira svećenika franjevaca na ovoj uzvisini. Drugi makarski biskup Stjepan Blašković nalazi se u ovim prostorima od 1. do 4. kolovoza 1735. Tada je u Badnjima, Barzonji i Svinjači slavio svetu Misu i dijelio sakramente, pogotovo sakrament svete Krizme većem broju vjernika raznih uzrasta.
U Masnoj Luci, gdje sve sja od ljepote, u novoj crkvi sv. Ilije Proroka članovi Zbora iz Vira slavili su svetu Misu kojoj je predsjedao njihov župnik don Ilija održavši prigodnu kratku propovijed, a u Misi su udjela imali i mladi, kao što ga imaju i u svojoj zavičajnoj crkvi sv. Jure u Viru kada nedjeljama i blagdanima pjevaju za vrijeme misnih slavlja, zatim čitaju Božju riječ i predmole molitve vjernika. Poslije svete Mise razgledali su još malo ovaj prostor, pozdravili su fra Petra koji se žurio u selo Batin kod Posušje na otvaranje izložbe pokojnoga kipara, slikara i pisca Ferde Kovača (1949.-2010.). Nakon Mise otputovali su pokraj groblja s naslovom U kršu u selo Risovac koje ukrašava crkva Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, groblje sa stećcima i drugi sadržaji seoskoga života, a potom su se prisjetili Stipića njive i spomenika u čast 39 ubijenih Hrvata 29. srpnja 1993. od pripadnika Armije BiH u Domovinskom ratu, te Doljana. Naime, u tome mjestu nedaleko od župne crkve nalazi se groblje u kojem je i spomenik hrvatskom hajduku Mijatu Tomiću. To je stećak na čijem se pročelju nalazi ploča sa sljedećim natpisom: “Mijat Tomić, hrvatski narodni junak † 1656. god. u Doljanima. ’Pa ja odoh potražiti pravde u bogaze i tijesne klance.’ Podiže hrvatski narod i HRV K. D. Napredak u Sarajevu o Ilijin danu 1937. god.” U tome su stigli do skijališta i velikog restorana Staza u koji se ljude navraćaju tijekom godine. Budući da je bilo vrijeme ručka, ovi mladi su posjedali za stol i bili su ugošćeni na najbolji način.
Odatle su se uputili prema Kedžari i vidjeli su uz makadamski put lokalitet sa 100 stećaka. Svi stoje na visoravni kao nijemi svjedoci života na tim prostorima između dviju div planina Vrana i Čvrsnsice. Prostor Dive Grabovčeve na Kedžari pripada Rami. Ona je bila nevine Hrvatica koju je ubio kupreški beg Tahirbeg Kopčić, odnosno njegov sluga Risto Furtula iz Vukovskog. Ovdje se slavi sveta Misa na prvu nedjelju poslije Petrovdana.
Razgledavši te prostore i uslikavši se za uspomenu, mladi, članovi Zbora u Viru, svratili su se u motel Hajdučke vrleti, gdje su se osvježili sokovima, sladoledima i kolačima. Neki od njih približili su se konjima za vježbanje jahanja, za zabavu i odmor te posebne oblike liječenja. Tu je bio i oproštaj s ovim blidinjskim čarima i ljepotama koje će ih ponovno k sebi privlačiti kao i sve one koji jednom dođu u kraljevstvo ljepote - Blidinje.
