Budući da je ledinački župnik don Jozo Ančić predvodio svetu Misu i propovijedao kod mene u Viru na svetkovinu Srca Isusova 23. lipnja 2017., a njegov Zbor župe Nebeske ruže pjevao za vrijeme te Mise, dogovoreno je da se mi njima odužimo tako što ću u jednome danu Duhovne devetnice propovijedati u Misi, a Zbor ove župe sv. Jure iz Vira će pjevati za vrijeme te Mise. Nas je zapao posljednji dan te devetnice, a to je 30. rujan kada se slavi sv. Jeronim, pa je don Jozo sukladno svecu dana i odabrao temu propovijedi koja glasi: Sveto Pismo - Riječ Božja u našem ljudskom i kršćanskom životu.
Piše: don Ilija Drmić
Spomenimo samo ukratko i prethodne dane devetnice. Prvoga, četvrtoga i sedmoga dana predvoditelj misnoga slavlje je bio mjesni župnik don Jozo, a pjevao je župni zbor Nebeske ruže; drugoga dana predvoditelj je bio don Ivan Perić iz dviju mostarskih župa Ilića i Cima, a pjevao je njegov zbor Dobri Pastir; trećega dana propovjednik je bio fra Stipe Biško iz Širokoga Brijega, a pjevao je zbor župe Ledinac; petoga dana predvoditelj je bio župnik iz susjedne župe Raskrižje don Stjepan Ravlić, a pjevao je zbor Ledinca; šestoga dana predvoditelj je bio župnik iz rodne don Jozine župe Kongore fra Stjepan Martinović, a pjevao je zbor Kongore, što je zapravo uzvratni pohod na don Jozino sudjelovanje sa svojim zborom Nebeske ruše u tamošnjoj duhovnoj devetnici 21. lipnja o. g. povodom proslave titulara župe Presvetoga Srca Isusova u 100. obljetnici župe Kongore; osmoga dana predvoditelj je bio župni vikar fra Milan Lončar iz Posušja, a pjevao zbor Ledinca.
Na spomendan sv. Jeronima, 30. rujna, jesenski dan je bio sunčan i topao, ugodan za putovanje u te dijelove Hercegovine koji obiliju vinogradima i duhaništima, te ljudskom radinošću i radišnošću protkanima vjerom, nadom i ljubavlju. Putovali smo u nekoliko svojih automobila nas dvadesetipetero. Meni je ovo putovanje u ove lijepe krajeve gdje niču heroji, glede broja, tko zna koje, pojedinima drugo, treće, a onim mlađima prvo putovanje od Posušja prema Grudama i u naše odredište župu sv. Male Terezije od Djeteta Isusa u Ledincu. Srdačno nas je dočekao župnik don Jozo koji se upravo vratio sa sprovoda što ga je obavio jednome svome starijem župljaninu. Rekao nam je raspored večerašnje večeri devetnice i otišao u crkvu, kao i mi s razdraganom skupinom gostoljubivih mladića i djevojaka ove župe, jer su svi Virani prvi put u njoj. Zadivili su se kad su je vidjeli izvana, a još više iznutra govoreći da je to kao katedrala. Nisu znali da je podignuta prije Drugoga svjetskog rata kada je bilo neimaštine, ali nije nedostajalo duhovne i tjelesne snage kao ni onim davnim klesarima onih ledinačkih stećaka i križeva. Poredali su se u pjevački kor i složili instrument, te su odmah otpočeli uvježbavati pjevanje. Želja im je da otpjevaju sve besprijekorno. Takva im je voditeljica Petra Galić kao i sviračica Anita Čamber, a onda i svi oni od mlađih do starijih pjevača i pjevačica. Svjesni su da pjevaju u čast Bogu, a to znači da to treba biti najbolje.
Najprije je izmoljena krunica s početkom u 18 sati, a potom je uslijedila sveta Misa. Don Jozo je na početku pozdravio sve nas, a potom je obavljen pokajnički čin što je uvjet istinskoga sudjelovanja u misnome slavlju, ovoj najvećoj i najdubljoj našoj molitvi. Početak pjevanja bio je izvrstan, a već sada mogu reći i kraj. Oduševili su se svi vjernici koji su popunili crkvu do zadnjega mjesta, kao i oni pjevači njihova zbora što su kod nas u Viru pjevali.
U svojoj propovijedi podsjetio sam ih na velike kreposti sv. Jeronima (347.-419.), te na činjenicu da je on preveo na latinski jezik u 4. st. s hebrejskoga i grčkoga Sveto Pismo, što je Božja riječ nama ljudima svih vremena, a da su nakon njega u 9. st. sveta braća Ćiril i Metodije također preveli Sveto Pismo s latinskoga, zacijelo gledajući i u grčki i u hebrejski, na ondašnji jezik opći, koine, kojim su govorili slavenski narodi, a među njima i Hrvati koji su imali svoje pismo glagoljicu.
Gutenberg je najprvo tiskao Bibliju, jer je ona Knjiga nad knjigama, iz nje se crpi život u Bogu i za Boga, a za ljudsko dobro. Tu su i dvojica isusovaca prevoditelja Biblije u 17. i 18. st., Bartol Kašić i Matija Petar Katančić. Prijevodi što ih mi danas čitamo novijeg su datuma, ali se nastavljaju i naslanjaju na ove prethodne. Svi su oni podloga i za proučavanje hrvatskoga jezika koji je u davna vremena postao važnim jezikom zahvaljujući spomenutoj svetoj Braći koji su vjesnici novoga doba i vremena kada će se ostvariti misao iz psalama da svi puci i jezici hvale i slave Boga. To se i dogodsilo na Drugom vatikanskom saboru (1962.-1965.).
Sv. Jeronim je 15 godina čitao i razmatrao o svetopisamskim riječima, rečenicama i njihovim sadržajima, odnosno Božjim porukama nama ljudima. Isto tako i sveta Braća i svi kasniji prevoditelji Biblije na narodne jezike pomno su razmatrali svete biblijske retke i od njih hranili sebe, a potom i sve ostale vjernike koji su slušali i čitali Božju riječ. Ta činjenica i nas potiče da čitamo i razmatramo tu svetu riječ i od nje živimo.
Poslije mise uslijedile su agape, gozba u župnoj dvorani pri obnovljenom starom župnojm dvoru. Posluživali su jelom i pićem, te kolačima i voćem svoje goste iz Vira članovi ledinačkog župnog zbora Nebeske ruže, kao što su to učinili i oni njima kada su im bili gosti u Viru.
Tom zgodom dobili su svi članovi Zbora i po jednu najnoviju knjigu don Joze Ančića, a naša književnica Miljenka Koštro darovala je župniku don Jozi osobno svoj roman Biti Viktor i još dvije druge svoje knjige za njega i za Župnu knjižnicu. Sve što je lijepo, brzo prođe i polazak doma dođe. Vraćanje je bilo već u noći. Razmišljali smo i pripovijedali o dojmovima koji su vrlo lijepi i od kojih se stječe snaga za daljnje djelovanje u župi za sve a ponad svega za Boga.
Slavlje sv. Male Terezije poklopilo se s nedjeljom pa nisam mogao ponovno sutradan tamo putovati i sudjelovati u svečanoj svetoj misi kojoj je predsjedao duhovnik i odgojitelj novaka na Humcu fra Stanko Mabić, a u koncelebraciji su sudjelovali okolni svećenici. Završnica slavlja bila je u znaku blagoslova ruža i duša ovih marljivih vjernika s Ledinca.
