Proslavom sv. Ante u Podzavelimu ožive i sela Podbila, virski i vinički Podzavelim i planina Zavelim.
Piše: don Ilija Drmić
Proslava sveopćega sveca Crkve - sv. Ante. U srijedu 13. lipnja 2018. slavljem svete Mise proslavljen je sv. Ante Padovanski (Lisabon, 1195. - Padova, 1231.; svetac od 30. svibnja 1232.; Doctor evangelicus - Evanđeoski naučitelj od 1846.), zaštitnik podružne crkve u Podzavelimu, koja je u sastavu župe sv. Jure u Viru. Procesiju, obišašće, ophod s početkom u 11 sati oko crkve sv. Ante i misno slavlje na uređenom olarištu ispred crkve predvodio je redovnik morfontanac i svećenika p. Nikola Tandara, rodom iz Ričica, a živi i djeluje u poljskom gradu Čenstohovi (Czestochowi), gdje je čuveno svetište Majke Božje, Crne Gospe ili Gospe od Jasne Gore. U koncelebraciji je bio i mjesni župnik don Ilija Drmić.
U svojoj propovijedi p. Nikola rekao je one temeljne podatke o sv. Anti. Rodio se u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195. god., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo sv. Augustina, najprije u samostanu sv. Vincenta u Lisabonu, a potom u samostanu Svetog Križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala. Posvetio se s velikim zanimanjem i žarom proučavanju Biblije i crkvenih otaca, te stekavši potrebno teološko znanje, otpočeo ga je plodonosno primjenjivati u svom poučavanju i propovijedanju.
U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. god. bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara, koji su otišli u Maroko i ondje podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putem kršćanske savršenosti. Naime, zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i da postane manji brat. Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije, stigao je u Italiju, gdje je već djelovao sv. Franjo Asiški. Krenuo je u redovnički i svećenički život kroz Kristovu i Franjinu školu i ostvario svetost.
Zahvala Bogu i darovateljima za uređenje svetišta sv. Ante. Na kraju svete Mise župnik don Ilija izmolio je blagoslovnu molitvu i poškropio novo djelo u čast sv. Anti, što ga je dala radionici Mramor Vir uraditi gđa Nada Meštrović r. Orlović iz Podzavelima, dijela sela koje pripada župi Vinici, a groblje im je na Maluši (Malića Dolac) zajedničko s Podzavelimom i dijelom Podbile, selima koja su u sastavu župe Vir. Radovi su koštali preko 4000 eura. Ovom zgodom župnik don Ilija Drmić je zahvalio spomenutoj gospođi na donaciji i moli se Bogu po zagovoru sv. Ante kako za nju, tako i za njezinu obitelj, te sve s kojima živi i radi, a u ove molitve uključeni su i svi ostali vjernici iz Podzavelima (koji pripada Viru i koji je u sklopu Vinice) i dijela Podbile i kojima je to zavičajna crkva i groblje gdje počivaju njihovi dragi pokojnici.
Ovo je drugi nastavak obnove ove crkve i njezina okoliša. Prvi se zbio početkom svibnja 2014. i radovi su trajali do kraja rujna te godine. Kratko se mogu navesti: unutarnje bojanje, postavljanje postaja Križnoga puta, uređenje rasvjete s novim lusterom u prezbiteriju, zatim ugradnjom ambona, tabernakula, dvaju križeva na podu oltara, uređenjem sakristije i ulaza u nju sa simbolima kršćanske ikonografije, postavljanjem kamenih postolja za svece, uređenjem betonskih dijelova uokrušce prozora i vrata s umetanjem kamenih ploča i dr. Budući da je dovod struje slab i gromovi često naškode instalaciji, dolazi do kvara zvona, što povlači često ponavljanje istih popravaka i troškova, te je zaključeno da se mrtvački zvoni na potezanje konopcem, jer je za zvonjenje potreban dolazak zadužene osobe i kad struje ima i kad je nema, kad zvono radi i kad ne radi na elektriku, te tko zvoni mora čekati barem 15 minuta od početka zvonjenja i sve dok zvono ne odzvoni da bi se ugasilo, te je svejedno potezalo se ručno ili zvonilo električno. Zvono zvoni redovito ujutro, u podne i navečer bez problema. I kad ovo zvono zvoni, dojam je kod svih nas da nema monotonije u našim selima.
Crkva - čuvarica Podzavelima i groblja Maluša. Župnik je također rekao u sklopu redovitih oglasa da će Crkva uvijek čuvati ovo groblje i ovu crkvu bez obzira na njihove raseljene sinove i kćeri iz Podzavelima (viničkoga i virskoga dijela) i Podbile. Stoga je obveza svih nas, ovdje i u iseljeništvu, ovu crkvu i groblje uređivati koliko god je moguće više i s jakom ljubavlju, vjerskim i domovinskim osjećajima. Ovaj sadašnji posao u crkvenom dvorištu poticajem je za daljnje radove i poslove uokrušce same crkve i groblja. Već su pojedinci otpočeli davati svoje priloge za ta nova djela u čast Bogu, sv. Anti, te starim obnovljenim i nanovo podignutim domovima i kućama u Podbiloj i Podzavelimu.
Molitva za asfalt Vir - Vinica. Don Ilija se ovom zgodom molio Bogu da svima pomogne kako bi se dogodilo čudo po zagovoru sv. Ante vezano za izgradnju makadama, utrenika Vir - Podzavelim - Vinica. On se oslonio na izvješće Večernjega lista od 7. srpnja 2014., čiji sadržaj glasi: Večernji list je donio vijest da će se u razdoblju 2014.-2020. god. graditi brza prometnice Mostar - Grude - Split sa svojim ograncima, od kojih je jedan onaj koji će ići preko Posušja, Vira, Zavelima, Vinice, Aržana i dalje. Ovo je veoma ohrabrujuća vijest koju dugo čekamo, a valjda nije zakašnjeno. Kad se ovo dogodi s financiranjem EU, zbit će se i neke druge društvene promjene u ovome dijelu posuške i tomislavgradske općine, kao i duž orisnice i mjesta, sela s jedne i druge strane te ceste. O ovome sam često razgovarao s ljudima na vlasti, s onima na čelu spomenutih općina, s onima iz Mostara i s tadašnjim predsjednikom Federacije BiH Živkom Budimirom, čiji su korijeni iz Vira. I to ne samo otkada je u Viru, nego i u onome razdoblju svoga djelovanja u Vinici, gdje se dogodilo čudo s asfaltiranjem prometnice Vinica - Mijakovo Polje u dužini od 9 km. zahvaljujući i sv. Anti, zaštitniku siromaha i hrabrih, ali i spomeniku u Vinici u čast poginulima: u Prvom svjetskom ratu - 52, u Drugom svjetskom ratu - 192 i Domovinskom ratu - 15.
Ovdje se sada može stupiti nogom u crkvu sv. Ante, te moliti se Bogu po njegovu zagovoru.
Ovdje počivaju dragi pokojnici, sva naša djela su iz ljubavi prema Bogu i njima koji su nas naučili vjerovanje u Boga.
Oltar je središte crkve i svakoga svetišta, pa tako i ovaj kameni oltar što je obložen kamenom u podnožju i s lijepom pozadinom s likom sv. Ante koji je uokviren bijelim kamenom otpornim na sve ledove.
