Oda Hercegovini


Kada dođe čas, Zemljo,
kada sama ostaneš,
kamenje
što tvrdim snom sni 
probudit će se
i zaoriti gangu.
Izvor:  Facebook profil - Hercegovina zemlja svjetlosti 

Zemljo
ponekad te vidim samu i opustjelu
po tvojim osunčanim krševitim brežuljcima
ne bije zvono mrtvoga podneva
tvoja raštrkana zelena polja kosci više ne kose,
naše vinograde osvojiti će drača i šikara
ruke tvojih sinova neće više biti pognute nad škrtom
ljutom crvenicom,
naše staje ostati će bez blaga i pastira
ispucale kože naši djedova
tvoje njive neće poznavati.
Kada dođe čas, Zemljo, 
kada sama ostaneš,
kamenje 
što tvrdim snom sni 
probudit će se
i zaoriti gangu.