U treću nedjelju studenoga, ove godine 19. studenoga, obilježen je Svjetski dan sjećanja na stradale u cestovnom, vodenom i zračnom prometu.

Toga dana je ove godine bio i Prvi dan siromaštva, što ga je uveo papa Franjo 13. lipnja 2017., na spomendan sv. Ante Padovanskog, koji je zaštitnik karitativnoga djela s naslovom Kruh sv. Ante. Ovaj Svjetski dan sjećanja na stradale u prometu podržava i preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija i Europske udruge žrtava prometnih nesreća, te “Svjetlo nade“ (Light of hope), koje preporučuje paljenje svijeća između 18-24 sata kada će ljudi na ovaj način, obilježavajući ovaj dan, poručiti svima da ovaj problem stradavanja u prometu mora biti vidljiv i upečatljiv.
Povijest Svjetskog dana sjećanja otpočeo je 1993. god. u Engeskoj. Svjetska zdravstvena organizacija i Ujedinjeni Narodi (UN) podržali su ovaj dan u svrhu smanjenja nezgoda i nesreća u prometu, koji je sve razvijeniji i dinamičniji, pogotovo u gradovima.
Ovaj je dan posvećen sjećanju na milijune ubijenih ili ranjenih u prometnim nezgodama, njihovim obiteljima i zajednicama, kao i odavanju počasti predanim članovima hitne pomoći, policije i zdravstvenih djelatnika koji se svakodnevno nose s traumatskim posljedicama smrti i ozljeda u prometu. Smrt i ozljede u prometu su iznenadni, nasilni, traumatski događaji, čiji je utjecaj dugotrajan, a često i trajan. Svake godine, milijuni novoozlijeđenih i ožalošćenih ljudi iz svih krajeva svijeta pridružuju se nebrojenim milijunima onih koji već pate zbog posljedica prometnih nesreća. Teret tuge i nesreće koje doživljava ovaj veliki broj ljudi, pa i ostali uz njih, sve je veći jer su mnoge žrtve mlade i mnogi od sudara su mogli i trebali biti spriječeni, a isto tako zato što je odnos prema smrtnim slučajevima i ozljedama povrijeđenih, kao i žrtvama i njihovim obiteljima, često neadekvatan, ravnodušan, i neprimjeren gubitku života ili kvalitete života.

“U nedjelju je Svjetski dan sjećanja na stradale u cestovnom prometu. Ja pozivam na suosjećanje u Gospodinu za sve one koji su tragično izgubili život na cesti. Molim Boga da podrži povrijeđene, koji često pate za život kao i njihove obitelji, koje im pomažu u njihovim suđenjima. Ja pozivam vozače na pažnju i odgovornost tako da svi vozači uvijek poštuju druge“ (papa sv. Ivan Pavao II., 2001.).
Zašto je značajno obilježavati Svjetski dan sjećanja na žrtve prometnih nesreća?
    - Da se poboljša priprema svih vozača i upravljača bilo kojim prometalima i da postaju jake obavijesti o vrlo učestalim stradavanjima u prometu, od onih najmanjih nezgoda do onih najvećih s mnogo tragičnih slučajeva i štete;
    - Da se sjetimo prijašnjih nesreća i svih tih nesretnih slučajeva, iskazujući poginulima u prometu pokoj s molitvama, te da se učimo za dobro služenje i ponašanje u prometu na vlastitim i tuđim nevoljama;
    - Da stalno imamo na umu svoje ograničene moći kao i nedostatke onoga prometala kojim upravljamo prevozeći sebe i druge osobe, vozeći sebe i prevozeći raznovrsnu robu;
    - Da se za vožnju pripremamo duhovno, psihički, molitveno, zdravstveno izbjegavajući sve opijate i sve što nam smeta tijekom vožnje (pušenje, jedenje, pijenje, svađanje, razgovaranje mobitelima, gledanje televizije, pa čak i slušanje nekih teških radijskih tema što može dovesti do pojačanja emocija a onda i do prometne nezgode...);
    - Da shvatimo kako vožnja nije prelaženje iz sobe u sobu, iz kuće u kuću, nego to je odgovorno sjedanje za prometalo, čija tehnika i upravljanje njome iziskuje mnogo intelektualnih radnji, što se moraju obavljati bezprijekorno, a ne onako olako kao što otvaramo sobna vrata ili prozore;
    - Da shvatimo i prihvatimo prometnicu kojom se vozimo, njezinu kvalitetu i mogućnosti, njezine znakove, propise i zahtjeve, njezine vremenske uvjetovanosti, da je koristimo na najbolji mogući način prilagođavajući brzinu njezinim datostima;
    - Da promišljamo o svojoj osobnoj sigurnosti i o sigurnosti svojih suputnika u istome prometalu i onima u drugim prometalima uokolo nas;
    - Da uživamo u vožnji i da jedva čekamo drugu vožnju, a ne da strahujemo od sebe, od drugoga, od prometala svoga i onih drugih u prometu, te da ne nosimo traume sudara, stradavanja i smrti. Nego valja pjevati u duhu Psalma: Prometnice i prometala sa svojim putnicima i vozačima hvalite i slavite Gospoda!
Ovaj poseban Dan sjećanja ima za cilj reagirati na veliku potrebu žrtava prometnih nezgoda kako bi se javno odalo priznanje njihovom gubitku i patnji, te da se svemu tome stane u kraj, koliko je u našim ljudskim mogućnostima, jer stradavanja ima u svim djelićima društva što je naša zbilja.
Ovaj dan je također postao važano sredstvo za vlade i sve one čiji rad uključuje prevenciju prometnih nesreća ili reakciju nakon nesreća, jer pruža priliku da se ukaže na veliku razmjeru i efekt smrtnih slučajeva i ozljeda na cestama, te hitnu potrebu za usklađenim djelovanjem da se zaustavi stradavanje u prometu, da se signalizira ključno pitanje cestovnog, kopnenog, vodenog i zračnog rizika i smanjenje nezgoda u svim tim prometnim mogućnostima, a njihovo opredjeljenje za tu stvar pomno prate žrtve nesreća kao i nevladine organizacije koje zagovaraju sigurnost u prometu.