U subotu, 1. prosinca 2018., predvođeni don Ilijom Drmićem, župnikom župe Vir, 45 hodočasnika pohodili su Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini, gdje su sudjelovali na svetoj misi te položili spomen ploče na Zid sjećanja u spomen-parku
Piše: Marija Budimir

Crkva i sadržaji utkani u i oko nje još uvijek se uređuju. Prigodom hodočašća vjernici su položili ploče dviju hercegovačkih župa: Vira i Vinice, župe u kojoj je don Ilija služio prije dolaska u Vir. Na pločama je uklesan broj žrtava u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu, u kojima je župa Vinica dala 192 u Drugom i 15 u Domovinskom ratu, a župa Vir 171 u Drugom i 5 žrtava u Domovinskom ratu. Ploče je gratis izradio Zdravko Maći Polić, direktor Kamenoklesarske radionice u Posušju, inače rodom iz Vira, a naručitelji su bili predsjednik Mjesne zajednice u Viru Zdravko Bili Polić i župnik iz Vira don Ilija Drmić, te župnik iz Vinice don Jakov Renić, koji je također trebao putovati u Udbinu, ali bio je spriječen dvama sprovodima.

Mnogi su važni događaji hrvatske povijesti, a prije svega stradanja, utkani u ovu crkvu posvećenu svim hrvatskim mučenicima, o čemu je hodočasnicima govorio župljanin Udbine Mile Došen. Ovo je hodočašće znak duboke zahvale i molitve za sve žrtve koje su pale u bitkama i ratovima, koji su iza nas. U gradnji i uređenju crkve sudjelovali su vjernici iz raznih krajeva, naravno u prvom redu Hrvati katolici, a župa Vir darovala je kameni oltar, zahvaljujući milodarima vjernika koje je prikupljao pokojni župnik don Petar Vuletić. Oltar je prema projektu Ivana Šaška i Radoslava Bužančića izradio Stipe Vrandečić iz Pučišća na Braču. Prednja i bočne stranice ukrašene su pleternom ornamentikom; s prednje strane je 12 kružnih lozica ispunjenih cvjetnim ukrasima i Salamonovim čvorom, što simbolizira 12 apostola. U središtu je postavljena kamena transena s kristogramom, s istaknutim glagoljskim slovom M(učenici). Naime, prema nekim poznavateljima glagoljice, sva su glagoljska slova izvedena iz kristograma, u smislu da je Krist izvor svake mudrosti. Transena je ujedno poklopac spremišta za kovčežić s moćima mučenika bl. Alojzija Stepinca. U podnožju je uklesan uglatom glagoljicom citat iz Evanđelja po Ivanu (Iv 15, 13), koji u prijevodu glasi: Nema veće ljubavi od ove kada je netko spreman i život svoj položiti za drugoga. S desne bočne strane naveden je darovatelj, župa Vir iz Hercegovine, a s lijeve strane posvetitelj oltara, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

U središtu spomen-parka postavljena je replika Vukovarskog križa, na platou ipred ulaza u crkvu nalazi se spomenik sv. Ivanu Pavlu II., od kojeg se proteže crveni trag do ulaza u crkvu čijim podnožjem dominira veliki križ s replikom Višeslavove krstionice. Oltarni kameni reljef, mestralni rad akademskog kipara Kuzme Kovačića, prikazuje Krbavsku bitku, Bleiburško stradanje i Križni put te Vukovarsko stradanje.  Nad tragičnim događajima iz hrvatske povijesti kipar je oblikovao Kristovo tijelo kako se uzvisuje k svojem nebeskom Ocu i u slavi Uskrsnuća dominira reljefom i određuje njegovo središte u simboličkoj i stvarnoj vjeri onih koji su u Njemu umrli da bi vječno živjeli.

Vjernici su na putu do Udbine zastali u Kninu gdje su obišli crkvu Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, posvećenu i službeno otvorenu 2015. god. uoči proslave Oluje. U dva dana tijekom otvorenja, 4. kolovoza 2015., kroz crkvu je prošlo 80 tisuća ljudi. Sredstva za gradnju osigurali su Vlada Republike Hrvatske, Hrvatska biskupska konferencija, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, hrvatske župe i misije u inozemstvu, ali i brojne tvrtke, te vjernici svojim donacijama. Zanimljivo, ovo je prva katolička crkva izgrađena na kninskom području nakon 1777. god.

Crkva hrvatskih mučenika u Udbini je hrvatsko nacionalno svetište. Zamišljena je kao skupno mjesto svih hrvatskih stradanja i muke hrvatskog naroda do ostvarenja svoje države i slobode. Idejni začetnik projekta bio je biskup Mile Bogović 2005. god., a dovršena je 2010. god. Crkva je svečano otvorena i blagoslovljena 11. rujna 2010. u nazočnosti oko 15 tisuća hodočasnika, a misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Svake druge subote u rujnu, odnosno od 2012. god. svake zadnje subote u kolovozu ovo mjesto posjeti mnoštvo vjernika, a uza središnje misno slavlje održava se i niz drugih vjerskih i kulturnih programa, te veliki sajam.

Crkva godišnje objavljuje kalendar hrvatskih mučenika, koji je osobit zbog toga što se u popisu svetaca nalaze i osobe za koje postoje podatci o mučeničkoj smrti, a nisu proglašeni mučenicima. Imena su im označena drugom bojom. Izbor mučenika je u duhu poruke pape Ivana Pavla II. "Potrebno je da mjesne Crkve sve učine da se ne prepusti zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo." Kamen temeljac crkve, izvađen iz temelja krbavske katedrale, blagoslovio je na Trsatu 8. lipnja 2003. papa Ivan Pavao II. U temelje crkve Hrvatskih mučenika na Udbini svečano je položen 9. rujna 2005. Spomenimo i to da je 29. kolovoza 2015. blagoslovljen Oltarni kameni reljef "Slava hrvatskih mučenika", rad hrvatskog akademskog kipara Kuzme Kovačića, te Oltar što su ga darovali župljani Vira.

Udbina je općina u Hrvatskoj i nalazi se u Ličko-senjskoj županiji.  Obuhvaća prostor Krbavskoga polja u Lici. Općini pripada 26 naselja koja se nalaze uglavnom na rubovima Krbavskog polja. God. 2011. u njoj je živjelo oko 1000 Hrvata. Udbina je u srednjem vijeku bila utvrđeno središte Krbavske županije. U starije vrijeme nazivana je Civitas Korbavie (civitas Corbaviae), Krbavski grad, u kojem je stolovao i krbavski biskup od 1185. do 1460. god., kada se zbog turske opasnosti preselio u Modruš, koji je danas u sastavu općine Josipdol, Karlovačka županija. Biskupski je dvor dao podignuti biskup Bonifacije u 14. st. Pod imenom Udbina prvi se put spominje 1493. god. Podno Udbine bilo je poprište Krbavske bitke te iste godine, 1493., što ju je opisao preživjeli očevidac svećenik glagoljaš Martinac, u kojoj je stradalo preko 10 tisuća hrvatskih ratnika.

Sve do 1942. god. većina stanovništva na Udbini i okolici bili su Hrvati, starosjedioci Ličani. U Drugom svjetskom ratu u Udbini su ubijeni mnogi Hrvati. U studenom 1941. god. iz Udbine se povukao prijeratni župnik Mato Moguš, hrvatski domoljub, koji je potom ubijen od partizana. Zapaljene su i srušene sve katoličke crkve na Krbavi, zatirući tako trag hrvatstvu i katoličanstvu. Zapalili su i srušili katoličku crkvu sv. Nikole na Udbini, sv. Marka u Podudbini, sv. Augustina u Mutiliću, uništili rimokatoličko groblje na Koriji. Uništena je time i župa u Udbini. Zacijelo je na “udbinskom brdu“ bio je franjevački samostan sv. Ivana. Od 1945. do 1990. god. Udbina nije imala ni župnika, ni crkvu, ni župni stan i nijednoga Hrvata. U Udbini su se nastanili prognani Hrvati iz Bosne u vrijeme Domovinskog rata. Ostatci crkve sv. Nikole konzervirani su i preuređeni u vanjski oltar Crkve hrvatskih mučenika, što je tik do same nove crkve hrvatskih mučenika.

Zadnjih godina osjetan je oporavak gospodarstva, osobito valorizacijom gospodarski najvrjednijeg Krbavskog polja. Bilježi se turistički uspon zbog privlačnog gorja Ličke Plješivice i poznatih vrhova Ozeblin i Kremen. Velike nade polažu se u turizam nakon izgradnje ove crkve hrvatskih mučenika, te vrednovanja spomeničke baštine iz starohrvatskih vremena.