Bračni par iz zaseoka Šiške u selu i župi Vinici, općina Tomislavgrad, Marta i Tomislav Zvonko Šiško, proslavili su svoj dijamantni pir, tj. 60. obljetnicu braka u zavičajnoj crkvi Rođenja Marijina (Mala Gospa) 7. siječnja 2018.
Piše: don Ilija Drmić
Toga svetoga nedjeljnog dana Crkva slavi blagdan Krštenja Gospodinova, a za vrijeme svete Mise, što ju je predvodio njihov sin svećenik don Marijan, koji je na službi u jednoj župi nedaleko od Toronta u Kanadi, proslavili su ovaj bračni par s članovima svoje uže i šire obitelji, te svoje župne zajednice ovu svoju obljetnicu braka. U koncelebraciji je bio i novi vinički župnik don Jakov Renić, koji je u listopadu prošle godine, 2017., naslijedio don Barišu Čarapinu (župnik: 2012.-2017.). Župnik je sve prisutne vjernike, a napose njih dvoje i njihovu rodbinu, pozdravio i ujedno čestitao taj veliki jubilej.
Prije 10 godina, točnije 6. siječnja 2008. oni su sa svima svojima proslavili svoj zlatni pir također slavljem svete Mise u istoj crkvi, a tada je bio župnik don Ilija Drmić (župnik: 2007.-2012.), a vjenčali su se 6. siječnja 1958. u istoj crkvi pred tadašnjim župnikom don Srećkom Čulinom (župnik: 1956.-1965.), nasljedmikom don Marka Perića kojega je ovaj bračni par veoma cijenio, a Zvonko se s njime dopisivao, čak i kada je postao kotorskim biskupom. Temelje jednostavnosti, poniznosti i duhovnosti usvojili su od njega, a onda i od ostalih svojih župnika, koje su istinski voljeli, a to su prenijeli i na svoje potomke, napose na sina Marijana koji je i sam postao svećenikom Crkve. Njihov sin svećenik danas prenosi duhovne vrijednosti na sve one s kojima djeluje po uzoru na ove spomenute svećenike i sve ostale, koristeći se zasadama jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, te novoga pastoralnoga pokreta za novo doba koji se zove neokatekumenski put, tj. neprestano vraćanje na prapočetke kršćanstva, na zasade Pracrkve.
Tomislav Zvonko, sin pokojnoga Marijana, i Marta Šiško iz viničkih Šiška rodili su i odgojili osmero djece: Nediljku, Ljubicu, pokojnoga Vatroslava, Brigitu, Franku, Ivu, Marijana i Antu. Oni zahvaljuju svemogućem Bogu na daru života preko svojih roditelja, kao i na svim dobrima kojima ih svakodnevno obasiplje!
Ovdje slijedi dio don Marijanove propovijedi vezane uz blagdan Krštenja Gospodinova i Deset pravila blagoslovljenoga bračnog i obiteljskog života što ih je slušajući svoga oca Tomislava Zvonke zapisala 5. siječnja 2018. kći Ljuba udata Mihaljević, a don Marijan ih je prokomentirao kao drugi dio svoje propovijedi.
Tomislav Zvonko i Marta Šiško 2018. godine
Ljubav iz Krštenja pretače se u brak i obitelj
Danas, 7. siječnja, Crkva slavi blagdan Krštenja našega Gospodina Isusa Krista. Ivan Krstitelj je krstio Krista na rijeci Jordanu. U Kristu je kršteno cijelo Tijelo Kristovo. Crkva je Tijelo Kristovo. Mi smo dio Crkve, u katoličkoj smo Crkvi. Dakle, i mi smo onda kršteni u Kristu i s Kristom.
Krist je kršten u svoju smrt. On je kasnije umro za spasenje čovjeka koji nije mogao ljubiti. Krstio se da bi palog čovjeka izdigao iz smrti. I mi kušamo smrt koja je posljedica grijeha. Grijeh koji je uvreda ljubavi. Ali Krist je kršten i na život, na uskrsnuće, jer je izašao iz voda koje označuju smrt! U svojoj ljubavi pobijedio je smrt, sebičnost, grijeh. Kroza svoje Krštenje Krist je ljubavlju pobijedilo smrt i onima koji su kršteni daje istu pobjedu ljubavi nad grijehom, sebičnošću, te u duhovnoj i tjelesnoj smrti.
U Kristu smo i mi kršteni i to na život, na uskrsnuće. U Kristu smo osposobljeni ljubiti. Jer za nas je život ljubav. Krštenje je za nas izvor ljubavi. U današnjoj Zbornoj molitvi čuli smo da je cilj Kristova Krštenja donijeti ljubav ljudima, krštenima, spasiti ljude od grijeha i spasiti ljude za ljubav. Iz sakramenta Krštenja, Krsta, proizlaze svi drugi sakramenti. Danas na poseban način želim povezati sakrament Krštenja sa sakramentom Ženidbe, jer moji roditelji, Tomislav i Marta Šiško, slave 60 godina braka, a i mnogi su od vas u tome sakramentu bez obzira na broj proživljenih godina. Iz Krštenja u Kristu milost ljubavi se prelijeva i u sakrament Ženidbe u Kristu. Ali, kako preživjeti i ustrajati tako dugo u braku i obitelji? Za to je potrebna vjera i život u Bogu.
Dakle, kad slavimo Krštenje Gospodinovo, slavimo ljubav Božju u sakramentu svetoga Krštenja, koja se prelijeva i u druge sakramente, pa tako i u sakrament Ženidbe. Ljubav Božja se izlijeva na ljudsku ljubav. Ta je ljubav Božja i pomogla naše roditelje da ustraju u braku 60 godina. Ne može biti jača poruka i pouka od ove mladim naraštajima.
Jednom kad je otac bio u Tomislavgradu, neki obeshrabreni čovjek ga je zaustavljao, jer mu nitko nije stao. Moj otac je to primijetio i sam mu je ponudio da uđe u auto i da ga poveze. Čovjek se, ušavši u auto, skrivečke prekrižio jer je mislio da je ovaj vozač komunist zato što vozi crvenoga fiću, a poznato je da su oni vozili crvena auta. Otac je to zamijetio i odlučio odvesti ovoga čovjeka do njegova odredišta. Kad mu je ovaj putnik namjernik htio platiti, odgovorio mu je otac da je on njemu već platio kad se prekrižio unatoč tome što se skrivao. Putnik je tada uskliknuo: “O daj da ljubav pobijedi!“ To je bio istinski usklik molitve, koji i mi danas ponavljamo: O daj da ljubav pobijedi, Bože, i među nama, i u našim brakovima i obiteljima, i u našoj župi i društvu, jer se doimlje da je ljubav u mnogim srcima ohladnjela.
Deset pravila blagoslovljenog braka naših roditelja
1. Da se mladić i djevojka iz čiste ljubavi ožene (kojom se njeguje predbračna čistoća i djevičanstvo);
2. Biti uvijek susretljiv i ljubazan i od pomoći jedno drugom; ubaciti u život malo šale, nipošto tjerati inat ili ogovarati;
3. Moliti se zajedno ako se ikako može…;
4. Omogućiti rađanje djece koliko ih Bog dadne svojom milošću;
5. Uvijek biti jedno uz drugo, u dobru i u zlu, dok ih smrt ne rastavi, te žena treba djecu čuvati, poštivati ali najprije čuvati svoga bračnog druga, djeca odu svojim putem (prije ili kasnije);
6. Moliti jedno za drugo i za svoju unučad, praunučad;
7. U razdvojenosti zbog posla ili čega sličnoga treba vjernost obostrano sačuvati po Kristovim pravilima;
8. Njegovati čistu ljubav;
9. Uvijek iskazivati nježnost jedno prema drugom;
10. Ako nije jedno u pravu, valja se onda dogovoriti; Marta: Kad me muž neće poslušati, npr. neće da obuče ovu ili onu jaketu, zaprijetim mu: Neću više s tobom u crkvu! A zašto, jer je njemu bila najveća kazna kad mora ići sam u crkvu, bez mene. No, uvijek je ipak dogovor stvarao ljepotu zajedničkoga života, a odlasci u crkvu sve to blagoslivljali.