U utorak 14. kolovoza 2012. položile su svoje redovničke zavjete četiri časne sestre: doživotne s. Željka Lukač i s. Antonija Bagarić, prve na tri godine s. Marija Izabela Đaković, a s. Danijela Šibenik imala je obnovu prvih zavjeta. One su iz Provincije Majke Divne sa sjedištem u Sarajevu, koja pripada Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog s kućom maticom u Zagrebu.
Piše: don Ilija Drmić
Nakon procesije od nedalekoga sestarskog samostana do župne crkve sv. Nikole Tavelića, ovaj važni redovnički čin zavjetovanja odvijao se za vrijeme svete mise s početkom u 11 sati, kojoj je predsjedao vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić. U koncelebraciji su bila 23 svećenika, a bilo ih je još 5 nazočnih u crkvi, koji su bili vjernicima na raspolaganju za svetu ispovijed. Među pukom, što je dupkom ispunio ovu prostranu tomislavgradsku crkvu, bila je brojna rodbina zavjetovanica, i to iz ovih župa: Rašeljaka, Seonice, Livna i Prnjavora, kao i preko 50 časnih sestara, od kojih su u većini bile sestre milosrdnice.
Nakon predstavljanja sestara, zatim pročitane Riječi Božje, uslijedila je prigodna propovijed biskupa Tome. “Vi danas Bogu posvećujete svoje živote u smislu da ih darujete Bogu. Na naslovnici knjige svoga života, koji danas darujete Bogu, polaganjem zavjeta vi ispisujete svoju posvetu. Svečanost polaganja vaših zavjeta jest svečani trenutak kad pred cijelom zajednicom ispisujete vlastitu i dragovoljnu posvetu na koricama svoje životne knjige“, riječi su biskupa Tome. Biskupov govor u cjelini bio je i jest himan redovničkim zavjetima i savjetima po kojima ostvaruju svoje redovništvo unutar svoje redovničke zajednice u sastavu jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Završio je svoju svečanu besjedu biskup usporedbom života jedne redovnice i/li redovnika s flautom. Ovaj profinjeni instrument ne znači gotovo ništa kad je negdje stavljen na skrovito mjesto. Njegova vrijednost postaje neprocjenjivom tek onda kad vrsni umjetnik otpočne svirati na flauti. Koliko god je propovijed bila usmjerena sestrama zavjetovanicama, još više je doticala svojom jasnom porukom o redovničkim zavjetima siromaštva, posluha i čistoće ostale prisutne časne sestre i sve redovnike, kao i sve nazočne biskupijske svećenike i vjernike kojima su također jakom duhovnom sastavnicom ovi evanđeoski savjeti.
Tijekom ovoga slavlja pjevao je Mješoviti zbor iz Livna pod vodstvom č. s. Julijane Djaković, prigodna liturgijska čitanja pročitale su časne sestre a evanđelje i kasnije Litanije svih svetih otpjevao je župnik i dekan fra Gabrijel Mioč.
Zavjetovanice su izgovarale na određene biskupove upite iz Obrednika zavjetovanja, a sam završni i glavni čin zavjetovanja izgovorile su pred provincijalnom glavaricom s. Marijom Terezijom Karača i dvjema sestrama svjedokinjama, te su potom primile iz biskupovih ruku posvećeni križ što su ga stavile oko vrata. Ovaj križ na sestarskim habitima trajni je svjedok njihova opredjeljenja, a ujedno i njihova tiha javna propovijed o onoj neizmjernoj ljubavi što nam ju je darovao dobri Bog Otac u svome Sinu Isusu Kristu i u svome Duhu.
Na kraju misnoga slavlja provincijalna poglavarica izrekla je zahvale Bogu za dar Crkvi ovih sestara, zatim biskupu Tomi, župniku i dekanu, svim svećenicima i redovnicima, te redovnicama, zatim svemu nazočnom puku i napose rodbini od koje dolaze ove sestre u ovu redovničku Provinciji i Crkvu. Nakon ovoga zahvalnog govora, u ime svoje i svoje redovničke braće u samostanu na čelu s gvardijanom fra Antom Pranjićem, kao i svih pastoralnih djelatnika tomislavgradske župe zahvalnost je iskazao fra Gabrijel.
Po završetku misnoga slavlja uslijedio je svečani ručak u velikoj župnoj dvorani za vrijeme kojega je poticajne riječi sestrama izrekao grabovički župnik don Marko Lukač, stric č. s. Željke. Željkin rođeni brat, župnik u Kninu, fra Ivan vrsno je tumačio obrede zavjetovanja spomenutih sestara, zaručnica Kristovih i njegove Crkve.
