Vjetar skinuo nekoliko crjepova s crkve i staroga župnog dvora, te su zatrpane snijegom sve staze, puteljci, putevi i ceste, te je putovanje u bilo kojem pravcu nemoguće.
Posljednjih nekoliko dana snijeg koji je padao svugdje, pa tako i u župi Vinici, donio je sa sobom mnoge nevolje stanovništvu. U prvom redu zatrpane su snijegom sve staze, puteljci, putevi i ceste, te je putovanje u bilo kojem pravcu nemoguće. Ako su gdje i mogući pristupi do glavnih prometnica, problem je što ni one nisu očišćene i pripremljene za putovanja zbog veoma napadanoga i nanesenoga snijega. Možebitni žurni problemi rješavaju se pojedinačno, a stanje će se normalizirati kada prestane padanje snijega i, što je najteže, kada utihnu pušanija i vijavica što ih prouzročuju jaki vjetrorvi stvarajući velike nanose i smetove po prometnicama, uz kuće, gospodarske zgrade i štale. Osim toga, vjetrovi udruženim puhanjem polagano ponegdje skidaju crjepove s kuća i ostalih zgrada, pa su tako jako pušući skinuli više crjepova sa župne crkve Rođenja Marijina u Vinici i sa staroga župnog dvora. Unatoč hladnoći Filip Prljević je, na zamolbu svoga župnika don Ilije Drmića, ponovno stavio crjepove na stari dvor, a na crkvu to nije moguće dok ne okonča svoju orkestraciju ovaj festival nebeski.
U Vinici ima slučajeva da su smetovi toliki ispred kuća, te njihovi stanari ne mogu uopće vani izaći. Tako, primjerice, Iva Dujmović zvana Ćurkovica već nekoliko dana provodi svoj život u kući. Poslove obavlja u prizemlju gdje ima kuhinju s ležajem i smočnicu s vodom, a kad želi malo odmora i baciti pogled na snježno ledom okovano selo i snijegom pokriveno Viničko Polje, onda se popne na kat. Moli se po cijeli dan i to joj je jedina utjeha. Moli se za sve. Župnik je telefonski razgovarao s njom i njezinom susjedom Marijom Dujmović, kao i mnogi mještani: Marijan i Pile Jurčević, Ilija Dražetić i dr., koji će im doći i pomoći čim počne barem malo jenjavati nezapamćeno grozna pušanija. Fra Jozo Radoš Đoka, župnik u Rošku Polju, izlazi kroz prozor na hodniku, jer je toliki smet ispred vrata župnoga dvora, koja uopće ne može otvoriti kad se vrata otvaraju vani. Uzalud ga je čistiti, jer prije nego ga netko od vrata odbaci, drugi je već vjetar donio. Nitko ne može nikuda i nikamo krenuti, osim do susjeda, gospodarskih objekata i svojih štala, a ponegdje je i to onemogućeno. Prisiljeni su svi žitelji, župljani i sam župnik sjedjeti i mirovati u svojim kućama obavljajući najnužnije poslove i moleći se Bogu da stiša jaki vjetar, kao što su ga molili apostoli da utiša oluju na moru i da nastane utiha.
U Vinicu su se javili radi pomoći predsjednik Mjesne zajednice Ivan Mamić Barba, zatim predsjednik općine Tomislavgrad Ivan Vukadin koji se bori da sa svim svojim službama nadvlada ovu zimsku nedaću i iz Državne uprave za zaštitu i spašavanje iz područnoga ureda u Splitu Petar Škorić.
