U Vinici su u tijeku radovi na popravku asfalta na prometnicama koje izvodi tvrtka 'Brina'
Piše. don Ilija Drmić
Općina Tomislavgrad u suradnji sa Službom za ceste otpočela je 28. ožujka 2012. pravi i stručni način popravaka prometnica kroz Mjesnu zajednicu Vinicu, čije se granice ujedno poklapaju i sa župom Rođenja Marijina u Vinici. Ove radove obavlja poduzeće Brina na čelu s Tomislavom Marićem iz Posušja, koje je izvelo 2009. god. onu prometnicu Vinica - Rošnjače - Mijakovo Polje i tako oživjelo ovaj kraj zahvaljujući pomoći Vlade Republike Hrvatske i same Općine, kao i sveukupnim radovima i projektima što ih je s domaćin i odseljenim narodom predvodio župnik don Ilija Drmić u župi Vinici. Prethodnih godina bilo je nestručnih krpljenja cesta pomoću betona i gnjilaste zemlje, ali sve su to kratkoročna rješenja.
Ova činjenica popravljanja razrovanih asfaltiranih puteva, posebice u vrijeme kišnih jeseni i snježnih zima, kao i utemeljeno promišljanje i odlučivanje, nakon što se utvrdi stvarni broj priključaka, o dovršenju Vodovoda Josip Jović Aržano (spomen na pogibiju ovoga našega prvoga redarstvenika suvremene Hrvatske jest 30. ožujka u Aržanu i na Plitvicama) u dijelovima Mjesne zajednice Vinice gdje još nije došao, neobično je obradovao pučanstvo te Mjesne zajednice kao i same župe, te dao dodatni polet za ozbiljnija planiranja o povratku u ova sela radi novih načina rada u ovim kriznim recesijskim vremenima.
Popravak asfalta na prometnicama u Vinici
Poznato je da bi se u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu rado vratio veliki broj davno ili nedavno odseljenih Hrvata iz pojedinih država Latinske Amerike, zatim sve je veći broj seobe iz velikih svjetskih i europskih gradova (megapolisa) u obližnja brdska i ravničarska napuštena sela, posebice u krajeve gdje priroda nije zagađena. Odavno već pojedinci stvaraju nove kultne i kulturološke topose (mjesta kulta i kulture, vjere i pravoga života) u samoći i civilizacijskoj monotoniji sela daleko od zagađenih gradova. Primjerice, iz Frankfurta je već iseljeno oko 150 tisuća žitelja u sela zbog prenapučenosti i tjesnoće življenja, a u kriznoj Grčkoj postoje izrazite želje za životom u selima radi raznovrsna oblika rada i korisne proizvodnje koja stvara ne samo sigurnost življenja, nego i zdrave prirodne oblike življenja što su u velegradovima dobrano poljuljani radi prenapregnute želje za visokim standardima u kojima kraljuju suvišne ubitačne informacije, nemoguće ponude, opasne igre i utrke s tzv. kulturom umiranja i smrti. Jesu li sela Vinice u blizoj budućnosti povlaštena mjesta novoga života?! Netko će to doživjeti kada stvorimo sve uvjete za to: vodovod, puteve, popravimo stare kamene kuće, riješimo pitanje imovinsko-pravnih odnosa svoje zemlje..., i svojim poletnim redovitim i upornim zauzimanjem za sve to i više od svega toga, upravo onako kako to i čine pojedinci.
