Ante Šiško je rođen 3. srpnja 1969. u Slavonskom Brodu od oca Tomislava iz Vinice i majke Matije r. Renić iz Renića. Kršten je u Slavonskom Brodu u župi Duha Svetoga, a krizman u Podvinju u župi sv. Antuna Padovanskog.
Piše: don Ilija Drmić

Misijsko svjedočenje međunarodne redovničke zajednice Misionara Družbe Duha Svetoga (CSSp) ili spiritanaca u njegovoj tadašnjoj župnoj zajednici u Podvinju, njihova jednostavnost i predanost pozivu koji im je povjeren, kao i česti susreti i razgovori s njima utjecali su na njegovu odluku da postane redovnik ove po mnogočemu nepoznate Kongregacije u Hrvatskoj i kod nas.^[1]

p. Ante Šiško pored kipa Krista Uskrsloga, djelo Ive Krajinovića Blaževa 2011.

Osnovni podaci o spiritancima
Družba Duha Svetoga 27. svibnja 2003. proslavila je 300. godišnjicu svoga osnutka i misijskoga djelovanja u krilu Katoličke Crkve. Sve je zapravo započelo 27. svibnja 1703. na svetkovinu Duhova kada je sluga Božji Claude Poullart des Places okružen nekolicinom sjemeništaraca posvetio sebe i svoju malu zajednicu Duhu Svetom, te stavio sebe i njih pod zaštitu i vodstvo B. D. Marije.
Claude Poullart des Places rođen je u Rennesu u Francuskoj 26. veljače 1679. i potječe iz plemenite bretonske obitelji. Iznimno intelektualno nadaren već kao 21-godišnji mladić stekao je magisterij prava i kada se već činilo da su mu vrata dvora otvorena, jedne duhovne vježbe mijenjaju očekivanja mnogih, u prvom redu njegovih roditelja, i on se odlučuje za studij teologije i svećeništvo.
Po ulasku u Luis le Grand u Parizu susreće pred vratima teološkoga učilišta u Parizu jednoga siromašnog bogoslova koji mu se obraća za pomoć. On se pobrinuo za smještaj toga mladića i uskoro potom postaje i njegov odgojitelj. Nedugo nakon toga događaja oko njega se okupila skupina siromašnih bogoslova koji su u njegovom domu pronašli utjehu i utočište. Iz toga utočišta rađa se Seminar Duha Svetoga koji je iznjedrio Družbu Duha Svetoga. Claude Poullart des Places još tada i sam bogoslov nastoji svoju subraću solidno odgojiti. Krajem 1707. god. zaređen je za svećenika, te u sljedeće dvije godine po mnogočemu teške i zahtjevne okončava svoje zemaljsko hodočašće kao 30-godišnji sluga onih najsiromašnijih. U trenutku njegove smrti Družba i Seminar Duha Svetoga broji oko 70 mladića. Tijekom 18. st. u Seminaru Duha Svetoga odgojeno je oko 1200 svećenika, većina njih za velike potrebe francuskih biskupija, no nakon 1730. god. Družba počinje misijski djelovati i redovnici svećenici Družbe Duha Svetoga u sve većem broju odlaze u Kanadu i Aziju. Prije Francuske revolucije Seminar Duha Svetoga počinje slati misionare i u francuske kolonije u Africi: Gvajanu i Senegal. God. 1848. također je prekretnica u povijesti Družbe Duha Svetoga, jer se te godine Misijska zajednica Svetoga Srca Marijina (osnovao ju je 1841. god. sluga Božji Francois Maria Paul Libermann) integrirala u Družbu Duha Svetoga. Tom fuzijom Družba dobiva novi redovnički polet koji je bitno odredio njezino daljnje misijsko djelovanje.
Paul Libermann (1802.-1852., Židov, sin rabina i obraćenik na kršćanstvo) bio je obdaren mnogobrojnim talentima, ne samo kao istaknuti duhovni učitelj, nego i kao vrsni organizator, animator i oduševljeni promotor misijskoga poslanja Crkve u Francuskoj. Na istočnoj obali Afrike njegovi misionari djeluju već od 1840. god., uskoro potom i na otocima Mauricijusu i La Reunionu da bi svoje djelovanje proširili sve više u kontinentalnom djelu Afrike. Misionari Družbe Duha Svetoga započinju sa svojim služenjem 1846. god. u Australiji, a 1872. god. odlaze u SAD da bi potom prešli i na obale Amazone 1898. god. Najnovija misijska područja u kojima djeluju misionari Družbe Duha Svetoga jesu Filipini i Tajvan s nakanom da, kada to političke okolnosti dopuste, uđu i u Kinu. Družba Duha Svetoga na svim kontinentima nastavlja sa svojim služenjem napose na područjima prvotne evangelizacije i reevangelizacije u područjima pastoralnoga djelovanja gdje mjesne Crkve teško pronalaze radnike na njivi Gospodnjoj.

Misionari Družbe Duha Svetoga danas
Od vremena Poullart des Placesa i osnutka Družbe (1703.), pa sve do danas broj misionara Družbe Duha Svetoga redovničkim zavjetima popeo se na 14.422. U razdoblju između 1961. i 1968. god. Družba je imala preko 5000 redovnika svećenika i braće u službi Evanđelja diljem svijeta. Nakon toga ”zlatnog razdoblja” po broju zvanja broj redovnika, kako je to slučaj u većini redovničkih zajednica na Zapadu, osjetno se smanjio. Danas Družba Duha Svetoga broji oko 3000 redovnika (29 biskupa, 2192 svećenika, 209 časne braće i 563 bogoslova s prvim zavjetima). Od toga broja 1166 dolaze iz Europe, 1058 iz Afrike, 160 iz Sjeverne Amerike, 113 iz Južne Amerike, te 10 iz Azije i Oceanije. Tom broju svakako treba dodati i novinu: 75 pridruženih laika iz različitih zemalja u koje Družba polaže velike nade i u kojima vidi zajedničku budućnost.
U Hrvatskoj zajednica Misionara Družbe Duha Svetoga je sve donedavno pripadala Njemačkoj provinciji da bi 2002. god. dobila povlašteni status međunarodne grupe podređene generalnoj kući u Rimu.
Glede zvanja možemo reći da godišnje uđu u Družbu svečanim polaganjem prvih redovničkih zavjeta oko 80 mladića što je ekvivalentno broju umrlih redovnika. Većina tih zvanja dolazi iz južne hemisfere. Danas misijska Družba Duha Svetoga djeluje u 61 zemlji svijeta.
Ciljevi Družbe. S novim i velikim pouzdanjem u Duha Svetoga i njegovo vodstvo i u moćni molitveni zagovor Majke Marije, te kao ciljeve Družbe misionari stavljaju i vide: Prvotnu evangelizaciju i misijsko djelovanje za razvoj, napose u područjima destabiliziranim nakon ratnoga sukoba; pastoralnu i humanitarnu pomoć izbjeglicama, prognanima i mladima na margini društva; dijalog s islamom i drugim religijama; potrebu odgovarajućega odgoja za zahtjeve misijskoga života i djelovanja u današnjem vremenu; služenje i suradnju sa svim muževima i ženama dobre volje, te napose daljnji razvoj suživota s pridruženim laicima, bolje rečeno, dijeliti život drugih, poštivati ljudske i kulturne vrijednosti drugih, raditi za razvitak cijeloga čovjeka, osnivati male kršćanske zajednice, te školovati domaći kler i katehete. Od samoga svoga osnutka Družba Duha Svetoga opredjeljuje se za siromahe. (prof. don Ilija Drmić).^[2]

Župna crkva sv. Antuna Padovanskog u Podvinju


Župni dvor i redovnički centar spiritanaca u Podvinju

^[1] Ostale biografske podatke o ovome našem redovniku i svećeniku p. Anti Šiški, pročitaj u knjizi Robert Jolić - Ilija Drmić, Župa Vinica, str. 396-397.
^[2] Tekst o Družbi Duha Svetoga i o sebi napisao je, na zamolbu župnika don Ilije Drmića, sam p. Ante Šiško, CSSp. U knjizi o župi Vinici objavljen je samo biografski dio o p. Anti, a o Družbi je izostavljeno jer bi onda trebalo pisati i o ostalim redovničkim družbama i zajednicama: Robert Jolić - Ilija Drmić, Župa Vinica, str. 396-397. Stoga ovdje donosimo sve u cijelosti da bi ovdašnji vjernici, a i ostali čitatelji, ipak nešto više saznali o ovoj manje poznatoj Družbi Crkve.