joomla templates

ZAVIČAJNO DRUŠTVO ZAVELIM

okuplja brojne iseljene i raseljene stanovnike iz zavelimskoga kraja i njihove potomke...

Tue19032024

Ažurirano05:00:19 PM

Obnovljena dva bunara u viničkom zaseoku Doci

U Vinici postoji obnovljena stara kula iz turskih vremena, koja je služila kao župni dvor nakon što je osnovana 1885. god. župa Rođenja Marijina u selu Vinici.
Piše: don Ilija Drmić

Evo kako je opisao dr. Mijo Milas tu staru župnu kuću, 2009. god.: “Kula se sastoji od prizemlja u kojem je još i danas sačuvana tamnica, prvog i drugog kata, te potkrovlja. Dužina kule je 8,82 metra, širina 6,18 metara, a debljina zida je čak 80 cm. Grede na podovima su hrastove, veoma stare, grubo tesane, ali dobro očuvane. Drže drveni pod koji je novijega datuma. Vjerojatno su iz vremena Turaka. Nove grede se nalaze na stropu drugoga kata. Na kuli su četvrtasti prozori, ali nakon skidanja žbuke s unutarnje strane zida ugledali su se zazidani prozori sa svodovima, u obliku luka i puškarnice“ (Dr. Mijo Milas, “Kula Asan-age Arapovića u Vinici“, Imotska krajina, 19. listopada 2009., str. 14).
    Na temelju izvješća roškopoljskih i viničkih župnika tadašnji žitelji koristili su vodu za svoje potrebe kao i za potrebe stanara ove kule iz dvaju obližnjih bunara na Docima, te kasnije iz župne čatrnje što ju je sagradio 1887. god. s pukom tadašnji vinički župnik fra Bariša Drmić (župnik: 1887.-1892.), o čemu je izvijestio biskupa Paškala Buconjića 7. ožujka 1888. Spomenimo i to da se pokraj tih dvaju bunara nalazi i neobično groblje s grobom u kojem su zamjetna četiri okrugla kamena stupa. Neki smatraju da je tu grob glasovite Hasanaginice iz 17. st., koja je preminula od tuge i boli, te je tu pokopana, a inače tugu i bol prouzročio joj je veliki pobornik svoje predaje muž Hasan-aga Arapović, koji je smrtno stradao u napadu na Zadvarje 17. ožujka 1669.
    Nama je ovdje zanimljiva činjenica da su postojala dva bunara na Docima i u tim turskim vremenima što su iskopani u vrijeme gradnje te kule, a to je prije 300 godina. Na mjestu tih starih jednostavnih i tada plićih i slabije urađenih bunara, koji su ipak obilovali vodom, sagrađeni su u doba austro-ugarske vlasti prema propisanim nacrtima vrlo kvalitetni bunari koji su i dublji i širi, te obloženi iznutra kamenom od dna do vrha s napravljenim kamenim stepenicama od dna do vrha. Gradnja ovih dvaju bunara za vrijeme austro-ugarske vlasti na Docima, zaseoku sela i župe Vinice trajala je od 1892. do 1896. god. Te 1896. god. objavio je Philipp Ballif u Beču knjigu nacrta s naslovom Wasserbauten in Bosnien und der Hercegovina, izgrađenih bunara na prostoru tadašnje BiH pod austrijskom vlašću, među kojima su i ovi u viničkim Docima.
    Bunari su od 2. kolovoza do 6. listopada 2017. obnovljeni na poticaj pojedinaca iz ovoga dijela Vinice Doci kao i svih Dočana, te uz podršku dvaju prethodnih župnika don Ilije Drmića (župnik: 2007.-2012.) i don Bariše Čarapine (župnik: 2012.-2017.) Dakle, 120 godina nakon austro-ugarske izgradnje ukazali su se, nakon što je posječena šuma i raznovrsno žbunje, ovi bunari, te bljesnule zrake sunca na njihovu vodu koja je značila život prijašnjim stanovnicima, pa i donedavnima. Oko bunara je poravnata zemlja s posijanom travom, te su zasađene nove stabljike, čije će se grane ogledati u vodi ovih oživljenih bunara, a s njima i svih što su tažili svakodnevnu žeđ njihovom polagano izvirućom vodom iz utrobe zemlje.

    Između ovih bunara naručitelji njihove obnove dali su da se postavi stol s dvije stolice, pa svaki koji se ovdje navrati, može sjesti i razmišljati uz ove zanimljive spremnike vode: o vodi bez koje je nemoguć naš život na Zemlji, o graditeljima a to su Hrvati, o nedaćama, neimaštini, borbi za život, napose o činjenici da ovi bunari uza se vežu i tajanstveno spajaju svekolike povijesne niti ovdašnjih Hrvata u trajanju kroz barem 300 godina, kroz koje su se izmijenili ovi politički i društveni sustavi: tursko razdoblje s njegovim krajem i nestankom nakon 415 godina postojanja (1463.-1878.), austro-ugarsko trajalo 40 godina (1878.-1918.), jugoslavensko - prva Jugoslavija (1918.-1940.), Nezavisna država Hrvatska (1940.-1945.), druga Jugoslavija (1945.-1991.), te sadašnje razdoblje demokracije od 1991. god., u kojem su bunari doživjeli svoju obnovu i svjedoče novu budućnost ovoga naroda.

    Svatko tko bude sjedio na onim stolicama uza stol, ili prolazio onom ponovno asfaltiranom prometnicom, dakako u potpunoj slobodi uma i duha, te tijela i života zaključit će u svojim razmatranjima ove povijesti što je nude bunari da su vodu pili iz njih i domaći stanovnici, ovdje u ovom slučaju Hrvati, i njihovi tutori, neprijatelji, progonitelji, ubojice, zatirači, nedemokrati, mrzitelji. I ni jedni nisu mogli bez vode koja utažuje žeđ, a isto je tako i danas. Sloboda je kao i voda. Bez nje se ne može. Uvijek jedni znaju da je sloboda potrebna svima, a drugi to ne znaju, te stalno ugrožavaju slobodu onima drugima iz svojih sebičnih želja. I to je tako. Može li biti bolje, tj. da svatko ima od Boga darovanu slobodu kao što imamo vodu, zrak, zemlju, tlo pod nogama... Bunari su do ove obnove bili nevidljivi s prometnice, te u tom smislu i nijemi, a sada su vidljivi, uočljivi i poticajni za razmišljanje.

    U našem puku ovakvi bunari nazivani su Aržanci ili Ržanci, što može značiti da su ih radili na Docima i drugdje čuveni i vješti kamenoklesari i majstori iz Aržana. Bunare je obnovio i dogradio graditelj Stipe Ivančić iz Grabovice sa svojim suradnicima. Držali su se spomenutih narisa, sve soreno kamenje su podigli i ponovno ugradili, jedino što je u gornjem bunaru izostavljeno popločavanje dna jer ga i nije bilo. Zadovoljen je kriterij vjerne izvorne obnove.

    Doci su dobili na vrijednosti ovim važnim poslom obnove, kao i novim gradnjama kuća, uređenjem dvorišta i prostora oko kuća, te asfaltiranjem prometnice do krajnjih Lozušića kuća. Ovaj vinički zaselak postaje sve privlačniji i ljepši, te je već sada mjestom odmora i razanode nakon teških poslova njegovih stanovnika po Splitu, Zagrebu, Njemačkoj...
    U dogovoru s novim viničkim župnikom don Jakovom Renićem ovi obnovljeni bunari bit će blagoslovljeni.

Najnovije

Najčitanije