Valja znati da je Vir pao pod Turke 50 godina nakon pada Huma, odnosno Hercegovine. Treba znati da je 300 Hrvata iz Vinice podiglo Vinički ustanak 1875. god. Moramo znati svi uokrušce Zavelima da je Ljubo Stipić iz Vira spjevao ovu pjesmu kao spomen na sve to.
Piše: don Ilija Drmić

Vir, sv. Kata 1512.

Sveta Kate naša, zašto nisi tada
zasula nas snijegom ko prije nekada
da posada tvrdog starog virskog grada
opet slavi pobjedu, ne da gorko strada.

Da bar rosa htjede Zavelim da mije,
imao bi branitelj mjesto da se skrije;
ne bi oganj strašni pomagao zloću,
već bi mač na sablju, nož na handžar danju i noću.

Gdje su humci sada, tjelesa bez glava,
gdje nam junak hrabri do junaka spava?
Ričina im obrazine mutnom vodom sprala,
glava im se red za redom kroz Stambol šetala.

Da l' im bilig tvrdi igdje još postoji,
da li vaše djece oči njega prate,
sjeti li se itko na te hrabre junake
u te hladne dane oko svete Kate.

Pedeset se ljeta ljuti boj tu bio,
svi su na nož išli a da se nitko nije skrio;
gubitak slobode zlatne glavom su platili
i radije su svi umrli već pod Turkom patili.