U subotu 28. srpnja 2012. slavljena je s početkom u 11 sati sveta misa na Zvizdinu Podu. Misnom slavlju predsjedao je o. Branko Zebić iz Splita, a koncelebrirao je mjesni župnik don Ilija Drmić.
Piše: don Ilija Drmić

U svojoj propovijedi sabranoj vjerničkoj zajednici iz Vira i Vinice, te skupini od 11 časnih sestara anđela iz Splita predvoditelj ovoga slavlja govorio je o vjeri što je na ovo brdo pri planini Zavelimu dovela Anđelka Jurčevića Salapića koji je postavio velebni križ, zatim oltar s kapelicom i Gospinim kipom nabavljenim u Lurdu. Vjera je pomogla i svima nama da se na današnji dan popnemo na ovo mjesto i tu slavimo svetu misu, izvor i vrhunac našega kršćanskog života s nakanom za sve Hrvate iz ovoga buškoblatskog kraja gdje god da se nalazili diljem Hrvatske, BiH i svijeta. Spomenute časne sestre sudjelovale su u Službi riječi i pjevale su tijekom misnoga slavlja, a ostali vjernički puk zdušno je prihvaćao i radosno sudjelovao slaveći Boga na ovoj velikoj uzvisini odakle pogled pada na buškoblatski kraj, kao i na Studence, Aržano i druga mjesta prema našem Jadranskom moru. Spomenimo i to da je na ovome slavlju najmlađa hodočasnica bila jednogodišnja Rebeka, kći Josipa Kljajića i majke Slavice r. Ćalić, te najstarija s osamdeset i jednom godinom života Iva Budić r. Ćalić. O maloj Rebeki pisano je u više medija u listopadu prošle godine, jer ju je papa Benedikt XVI. prigodom svoga pohoda Berlinu držao u naručju, i blagoslovivši nju, blagoslovio je svu dječicu. O ovome događaju nalazi se tekst s naslovom U “Papinim rukama djetešce Rebeka“ u knjizi s naslovom Vinička bašćina, Župa Vinica u crkvenom i društvenom tisku (1961.-2011.), koja je izišla iz tiska prije ovogodišnjega Uskrsa. Na ovome slavlju na Zvizdinu Podu majka Slavica sa svojim mužem Josipom držala je za vrijeme fotografiranja svoje djetešce, a potom su don Ilija i o. Branko kratko primili u naručje ovo djetešce da bi na taj način bili povezani sa Svetim Ocem koji po uzoru na Isusa blagoslivlja dječicu. Tako je Papin dolazak u Berlin u poveznici s ovim slavljem pri Zavelimu.

Na kraju ovoga misnog slavlja župnik don Ilija izrekao je zahvale predvoditelju, časnim sestrama i svim nazočnim hodočasnicima Majci Božjoj na Zvizdin Pod. Rekao je da planina Zavelim ne pamti ovoliki broj časnih sestara koje su hodale po njoj i to u ljetnim sandalama, jer su stazu pripremili Vinko Jurčević Salapić i Filip Ćalić, s doličnim redovničkim habitima. Istina, uokrušce ove mitske i zagonetne planine odgojeno je barem sedam redovnica i još veći broj redovnika i svećenika koji se povremeno sastanu na Močilima i u župnim centrima Roškoga Polja, Zagorja, Vinjana, Vira, Vinice, Studenaca, Aržana i drugdje. Njihov dolazak skupno i pojedinačno uvijek je blagoslov ovih prostora i ovoga naroda koji snažno i ustrajno ovdje obitava. Uza sve ovo župnik je izrekao iskrene i srdačne pozdrave svima prisutnima od Anđelka Jurčevića Salapića koji nije ovoga puta uspio doći na ovo svoje sveto zavjetno mjesto što ga je uresio križem, kapelicom i oltarom. Kad on dođe u svoj zavičaj, onda najprije dođe u župnu crkvu Marijina Rođenja, pomoli se Bogu po zagovoru Djevičinu, a onda se pješice uputi prema Zvizdinu Podu kao pravi hodočasnik koji u srcu nosi cijelu dragu naciju i čitavi svijet. Obnovi uspomene iz djetinjstva, izmoli mnogo molitava što ih nosi u srcu i umu, te se vrati ponovno u svoj životni kutak gdje stalno radi i obitava snivajući kad će se ponovice vinuti put Zvizdina Poda. Svi mještani iz okružja i raznih drugih mjesta mogu putovati ovim putovima kad god hoće i da se pomole i da se odmore, jer ova planina zove svoje sinove i kćeri.