U Bilobrkovoj pećini u župi Rođenja Marijina u Vinici slavljena je 28. travnja 2013. godine (Nedjelja), uoči spomendana sv. Marka, sveta misa s blagoslovom polja. Ovo je šesta godina otkako se u ovoj poznatoj pećini slavi misa i otkako se okupljaju domaći i raseljeni Viničani kako iz zaseoka Bilobrka i Ćurkovića, tako i svih ostalih sela župe Rođenja Marijana u Vinici. Na misnom slavlju je bilo nazočno oko stotinjak vjernika.
Piše: Petar Bilobrk, predsjednik ZDZ-a
Misno slavlje predvodio je don Bariša Čarapina, a za vrijeme misnog slavlja pjevala su djeca iz župe kao i svi prisutni vjernici.
Ovim slavljem nastavlja se tradicija blagoslova polja koja se odvijala od središnjeg viničkog groblja i stare crkve Užašaća Gospodinova iz vremena prije turaka pa preko viničkog polja do Bilobrkove pećine, gdje se slavila misa. Kako je procesija bila podulja, svećenik bi s narodom molio litanije svih svetih i škropio polja uz prigodne molitve.
Ta je praksa nasilno prekinuta nakon završetka Drugog svjetskog rata, u kojemu su poginula 162 Hrvata iz Vinice. Obnovljena je nakon 62 godine, upravo u ono vrijeme kada je podignut spomenik tim stradalnicima, kao i petnaestorici poginulih Viničana u Domovinskom ratu.
Na samom početku misnoga slavlja don Bariša je blagoslovio polja uz pjevanje litanija svih svetih.
U samoj propovijedi naglasio je neprocjenjivu vrijednost ljubavi na svim razinama. Tako je naveo i životnu priču dječaka koji je bolovao od teške bolesti pri čemu je ostao bez kose. Nakon takvog događaja trebao se vratiti u školu ali ga je bio strah kako će takav bez kose ući u razred među svoje kolege. Kako su njegovi vršnjaci čuli za to, oni su se svi dogovorili kako će se i svi oni ošišati na nulu „ćelu“ pa da se bolesni dječak osjeća ugodno tj. kako se ne bi osjećao zapostavljeno i odbačen od svojih kolega. Kada se bolesni dječak vratio u školu i vidio prizor u razredu, bilo mu je jako drago da njegovi vršnjaci misle na njega te se počeo sav radostan smijati. Ljubav nema granica, samo je treba prepoznati i na ispravan način živjeti.
Nakon završetka misnog slavlja, župljani su nastavili slaviti Boga u svojim domovima gdje su blagovali sa svojom rodbinom i prijateljima.
←« Zlatni pir Ivana i Klare Danice Jurčević | Najava mise u bilobrkovoj pećini »→ |
---|