Teško je znati da li je toga dana u Vinici jače grmio  fra Jozo Đoka Radoš ili se nebom glasnije prolamalo silno nevrijeme.

Piše: Milan Jurčević

U ponedjeljak je u Vinici proslavljen blagdan naše zaštitnice Male Gospe. Vinička crkva, iako jedna od većih u okolici, bila je potijesna da bi primila sve pridošle vjernike. Misno slavlje predvodio je fra Jozo Radoš poznatiji kao Đoka, župnik iz Roškog Polja uz sudjelovanje još dvanaestorice svećenika. Čitavo slavlje počelo je procesijom i nošenjem Marijina kipa oko crkve.

   U nadahnutoj propovijedi fra Jozo je govorio o dugu što ga imamo prema našim pradjedovima, o našoj dužnosti da sačuvamo na ovim tegobnim prostorima sveti nauk katoličke crkve što su ga oni naraštajima prije nas primili, očuvali i krvlju svojom oplemenili. Težak je to križ, koji u svojoj težini čuva svoju ljepotu i tu ljepotu življenja vjere sa križem pa ako treba i na njemu živila je Marija. To je ono što mi trebamo ostaviti svojim potomcima, a ne tek puku tradiciju koja ledi srce. Nije vjera samo lijepa tradicija ili kulturni događaj, grmio je sa oltara Đoka, a sakupljeni narod pozorno je slušao.  Vjera je ono što nam čitavim svojim životom svjedoči najljepša, najodanija, najčistija i najsvetija Djevica, najveća ljudska kći koju je Bog očistio i pripremio da bude majka njegova sina, vjerna i postojana sve do njegove smrti, smrti na križu.Tako je govorio Đoka u Vinici 8. Kolovoza 2014. godine.

    Kao da je Bog htio da Djevica zasja u punom sjaju, kada u pratnji vjernog joj naroda i trinaestorice slugu Božjih istupi iz crkve pa je zaplavio nebo, zazelenio livade, zažutio cvijeće i raspjevao ptice. Sve Božje stvorenje se pridružilo narodu i njegovim pastirima u ovom velikom slavlju. Po završetku mise okupljeni narod se kratko družio ispred crkve i dolje u centru u gostionici. Bog je tako počastio Mariju i pobožni narod podarivši mu lijepo i sunčano jutro, jer se nakon toga nebo smračilo i uz snažnu grmljavinu sručila se teška rano jesenska kiša. Na kraju je teško znati da li je toga dana u Vinici jače grmio  fra Jozo Đoka Radoš ili se nebom glasnije prolamalo silno nevrijeme.