U Karmelu sv. Ilije na obalama Buškoga jezera proslavljen je 20. srpnja spomendan sv. Ilije Proroka. Misno slavlje i procesiju predvodio je vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić, a u koncelebraciji su bila, uz provincijala karmelićana o. Vinka Mamića i vojnog generalnog vikara u Hrvatskoj o. Jakova Mamića, još desetorica svećenika.
Piše: don Ilija Drmić
U svojoj propovijedi biskup Tomo govorio je o starozavjetnom proroku Iliji čija je riječ gorjela kao buktinja i čije je svjedočenje Boga i njegovih zapovijedi bilo živo i vatreno kao žarka srpanjska vrućina. Tome Božjem revnovatelju pomogla je i jedna udovica iz Sarfate Sidonske, čiju je pomoć umornom proroku Iliji biskup propovjednik usporedio s Crkvom koja danas također pomaže s/umornim ljudima, vjernicima i hodočasnicima ovim svijetom donoseći im na žrtvenik kruh i vino koje se pretvara u Kristovo Tijelo i Kristovu Krv, čime se svi hranimo i dobivamo novu snagu za svoje ovozemno putovanje i za ustrajni hod prema vječnosti, gdje je Nebeska Crkva. Crkva kao udovica, čiji je zaručnik proslavljeni Krist, služi svome narodu unatoč svim svojim nevoljama. Tijekom ovoga misnog slavlja pjevala je vrlo dobro poznata klapa Hrvatske ratne mornarice Sv. Juraj. Biskupov glas i zvuci popijevki ove klape ječali su u samostanskoj crkvi, koja je bila dupkom puna hodočasnika, te su se prenosili svim dijelovima samostana otaca karmelićana kako iznutra tako i izvana dopirući do ušiju svih vjernika i molitelja koji nisu mogli stati u crkvu, ali su pobožno i sabrano sudjelovali u svetoj misi. Budući da su se i toga dana mnogi od njih ispovjedili, veliki broj njih pristupio je svetoj pričesti. Bio je to najslađi kruh što su ga okusili u ovome svečanom danu, kruh je to kojim se dotiču nebeske slasti i radosti, te kruh je to od kojega se uistinu živi zemaljski život unatoč mnogim nevoljama kroz koje prolazimo.
Na kraju ove svečanosti prior Karmela sv. Ilije o. Dominik Magdalenić zahvalio je biskupu, svećenicima i svim vjernicima na sudjelovanju u ovome svetom misnom slavlju u ovome vrućem ilinštaku, Ilijinu danu i mjesecu. Podsjetio je da su se vjernici iz župa oko Buškoga jezera duhovno pripremali kroz tri dana za ovo slavlje pod vodstvom svećenika: don Ilije Drmića iz Vinice, o. Đanija Kordića i o. Jakova Mamića iz Karmela sv. Ilije Zidine. U prvoj večeri duhovne pripravne bila je predstavljena i najnovija knjiga o župi Vinici s naslovom Vinička bašćina, Župa Vinica u crkvenom i društvenom tisku (1961.-2011.), koju je objelodanila Crkva na kamenu u ovoj godini. Don Ilija je govorio o velikim seobama iz Buškoga blata u zadnjih 50-ak godina kao i o ljubavi prema ovome kraju koji je poznat po čvrstim nacionalnim opredjeljenjima, jakoj vjeri i moralnim pogledima za ispravan oblik života što može dobro doći za budući objedinjeni život u novoj Europi. Karmelićani su na čelu s o. Jakovom Mamićem učinili neobično velik korak prema ovim ostavljenim prostorima što postadoše pustinjom (eremus, Remete) zbog seobe, te su na taj način upalili svjetionik na Buškom jezeru, a svake godine uoči Ilindana pale s pukom i svitnjak, krijes, kao znak nekoga skorog i novog razdoblja života u ovim hrvatskim prostorima što će biti od velike i svete koristi za cijeli bosanski i zahumsko-hercegovački teritorij koji je povijesno vrlo zanimljiv zbog raznih političkih i drugih interesa i sukoba. I glagoljaši, o kojima don Ilija govori u najnovijoj svojoj knjizi Vinička bašćina, bili su nositelji novih ideja kojima sada vidimo vrijednost i mogućnost ostvarenja upravo na ovakvim prostorima ove veoma privlačne i zanimljive zemljice Bosne i Huma. Osim ovih i sličnih misli o ovim povijesnim prostorima Hrvata bilo je i drugih govora i glasova, napose o slikama Slikarske kolonije u Vinici od 11. do 13. svibnja o. g., što ih je izrekao pisac spomenute knjige. Ono što su vjernicima govorila u duhovnoj pripravi dvojica karmelićana, o. Đani i o. Jakov, nastavak je govora o sv. Iliji koji je svojom živom vjerom i snažnim svjedočenjem pokorio Božje neprijatelje i uspostavio sustav vrijednosti što i danas sjedinjuje razjedinjena kraljevstva, zatim mržnje svih oblika i boja pretvara u istinsku ljubav i pravi mir s temeljem pravde.
