Za naš Portal Zavičajnoga društva Zavelim evo što je izjavio naš bivši župnik i sadašnji veliki prijatelj prof. don Ilija Drmić nakon što je otišao iz Vinice u Vir:
“Prva noć koju sam prespavao u Viru bila je ona s Male Gospe na nedjelju 9. rujna. Nevjerojatan je to osjećaj: proslaviti patron župe koji je u mojoj praksi bio veoma važan s duhovnoga aspekta a i s poticajnoga za daljni rad na obnovi Vinice, te probuditi se u Viru! Moglo bi se reći: ništa nova za svećenika koji služi svome narodu i svome Bogu, ali nije tako. Velika novost, jaka novost s mnogo emocija koje valja na neki način otkinuti i ostaviti na sveto mjesto u kraljevstvu memorije, te žarkoga elana za daljni rad u novoj župi. Čini mi se kao što majka čini kad odbija od dojenja jedno dijete, a ide za rađanjem drugoga i tako do volje Božje.
Slavlje svetih misa me vratilo u stvarnost s kojom moram živjeti i u kojoj mi je plivati. No, odlazak u ponedjeljak u Vinicu radi pisanja spomenutih zamolbi Vladi Republike Hrvatske za Vinicu i Vir, te prikupljanja ono mojih stvari koje mi služe za ostvaraj moga poslanja gotovo kao da me je ophrvalo do te mjere da sam mislio kako se vraćam svojim započetim poslovima i planovima u svezi s Vinicom a ne Virom. To priznajem. I kad sam stupio u Župni dvor, Trg glagoljaša 1, u Vinici i zatekao svoga nasljednika dobroga don Baru Čarapinu i njegovu dragu sestru Ilku koja me je toliko puta kao svećenika i djelatnika u Crkvi na kamenu kroz dugi niz godina nahranila na mojim putovanjima koja su rodila moje Putopisne darovnice iz Crkve u Hercegovini, trgao sam se i shvatio da nisam više župnik u Vinici nego u Viru, gdje se moram posvema predati onome narodu na posve drugačiji način, jer tamo ima mnogo djece i mladih, veoma mnogo mladih i ostalih obitelji kojima valja navijestiti Krista i njegovu Radosnu vijest koja će ih ohrabriti i potaknuti na život. Vinicu sam zavolio od prvoga dana, kako piše u mojoj knjizi Vinička bašćina, a ona u mome srcu ostaje trajno. Samo pozivam sve drage Viničane odseljene diljem svijeta da se saberu i da s još većim žarom nastave svoju ljubav prema rodnom zavičaju pomažući joj na sve moguće načine.“
Životopis don Ilije Drmića
Don Ilija Drmić (župnik u Vinici: 2007.-2012.)
Don Ilija Drmić je rođen u Dobrićima, župa Grabovica, 1. listopada 1954. od roditelja Grge i Marije r. Gale. Kršten je u Prisoju 3. listopada 1954., a krizman u Grabovici 20. kolovoza 1967. Osnovno školovanje pohađao je u Grabovici i Prisoju, a srednju klasičnu gimnaziju i sjemenište na Šalati u Zagrebu (1970.-1974. Filozofsko-teološki studij pohađao je na nadbiskupijskoj bogosloviji u Sarajevu, koji je završio 1982. god. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Zagrebu 1989. s radnjom: Župa Grabovica kroz 150 godina. Osim toga, 1992. god. diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s radnjom: “Religijski motivi u poeziji Edvarda Kocbeka.“ Đakonat mu je podijelio biskup Pavao Žanić u Grabovici 2. kolovoza 1981., a prezbiterat isti biskup u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru 27. lipnja 1982. s fra Branimirom Musom i fra Petrom Čuićem. Don Ilija je najveći dio dosadašnjega života proveo u izdavaštvu, vezan na biskupijski list Crkvu na kamenu: u Uredništvu toga lista je najprije od 1982. do 1986., pa ponovno od 1992. do danas. Ujedno je i lektor toga lista, kao i brojnih drugih knjiga i publikacija, te je i sam objavio nekoliko zanimljivih knjiga. Od 1992. do 2000. god. bio je i ravnatelj biskupijske izvještajne agencije KIUM. Kroz 13 godina bio je bilježnik Crkvenog suda u Mostaru (1995.-2008.). Don Ilija je povremeno bio i u pastoralu. Tako je najprije bio župni upravitelj župe sv. Marka ev. u Cimu u Mostaru (1995.-2000.), a potom župni upravitelj župe Crnač kod Širokog Brijega (2000.-2007.). Kako međutim tu župu fizički nije uspio preuzeti, boravio je i nadalje u Mostaru obavljajući spomenute poslove. God. 2007. don Ilija je imenovan župnikom župe Vinica, a tu službu obnašao je do Male Gospe 2012. god. Otada je postao župnikom župe sv. Jure u Viru, koju je do svoga preminuća 25. kolovoza 2012. vodio župnik don Petar Vuletić, rodom iz Kazaginca, župa Rašeljke. Biskup je imenovao don Iliju njegovim nasljednikom u Viru, a don Barišu Čarapina don Ilijinim nasljednikom u Vinici. Budući da su ove dvije župe susjedne, ova će dvojica svećenika surađivati na dobrobit obiju župa, te će se sveukupna pastoralna i graditeljska aktivnost u objema župama nastaviti na najprimjereniji način uza svesrdnu pomoć svih župljana spomenutih župa, napose njihovih odseljenika diljem BiH, Hrvatske, Europe i dalekoga svijeta.
Crkva će uvijek po svojim pastirima biti uza svoj narod gdje god da se on nalazio, a iz ovih dviju župa raselio se svojom voljom i tuđom nevoljom u svim pravcima, po svim paralelama i meridijanima, s tim da Vinica u tom pogledu prednjači ne samo u Duvanjskom dekanatu, nego i u cijeloj Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Njoj kao takvoj valja dostojno pomoći, što će sada zdušno činiti novi župnik don Bariša, imenjak fra Bariše Drmića, a don Ilija će pokušati župi sv. Jure u Viru sačuvati onaj zamah što ga je pokrenuo pok. don Petar Vuletić zvani Žeravica, koji je imao pretka fra Stjepana Vuletića zvanoga Šestokrilović. Zanimljivo, jedan Žeravica, a drugi Šestokrilović! Don Iliji je sada plivati između Šestokrilovića i Žeravice, a don Bariši od fra Bariše Drmića (župnik u Vinici: 1878.-1892.) do dana današnjih. Kako su se lijepo oboružali ovi misnici Božji što će Viru i Vinici dati novi damar sa svojim narodom, prisutnim i odseljenim, u Duhu Svetome.
