joomla templates

ZAVIČAJNO DRUŠTVO ZAVELIM

okuplja brojne iseljene i raseljene stanovnike iz zavelimskoga kraja i njihove potomke...

Sat23112024

Ažurirano02:10:45 PM

Snijeg zameo župnika u Vinici

  • PDF

Snijeg u ViniciOd četvrtka 2. veljače navečer pa do subote 4. veljače popodne Godine Gospodnje 2012. obilato je padao kod nas, pa tako i u župi Vinici, sitni suhi snijeg kojega je nosio jaki vjetar stvarajući pravu zimsku pušaniju, te su tako nastali veliki zapusi, nanosi i smetovi.

Od četvrtka 2. veljače navečer pa do subote 4. veljače popodne Godine Gospodnje 2012. obilato je padao kod nas, pa tako i u župi Vinici, sitni suhi snijeg kojega je nosio jaki vjetar stvarajući pravu zimsku pušaniju, te su tako nastali veliki zapusi, nanosi i smetovi. Sve su prometnice na području župe zatrpane, smetovi su svugdje, posebno uza zidove, ispod kuća, pa su tako oba župna dvora u Vinici, novi i stari, župna crkva s dvorištem i ostali crkveni objekti okruženi velikim nanosima snijega, čak i do 2,5 m visine. Iz novoga župnog dvora do crkve moguće se nekako probiti s gornje strane staroga župnog dvora i uz Gospin kip na Trgu glagoljaša, ali s lopatom. To je župnik don Ilija Drmić i činio kad je išao u crkvu slaviti svetu misu, na kojoj je bila samo njegova nevjesta Jagoda koju je tu zaustavila ova odavno nezapamćena snježna vijavica.
    U nedjelju 5. veljače, kad je inače 5. nedjelja kroz godinu, prva nedjelja u mjesecu i ujedno Dan života, župnik je slavio obje mise, u 9 i u 11 sati. Na prvoj svetoj misi bila je jedna, a na drugoj dvije osobe. Inače ove nedjelje bila je u planu prezentacija nove knjige o župi Vinici s naslovom Vinička bašćina, Vinica u crkvenom i društvenom tisku (1961.-2011.), ali knjiga nije izišla iz tiska, a niti su vjernici mogli doći u crkvu na svetu misu zbog lošega zimskog vremena u kojem su svi putevi i puteljci zatrpani snijegom. Prisjetimo se da je toga nadnevka prošle godine predstavljena knjiga Župa Vinica, koja je s vremenom došla u ruke velikog broja domaćih i odseljenih župljana Viničana, a ima je još za sve koji su za nju zainteresirani. Župnik se nada da će ova nova knjiga, kao i monografija Jokanov slikopis, Slikarski opus Josipa Jokana Šiške (1942.-1974.) doći u ruke svih zaljubljenika u ovaj kraj iz kojega su se davno ili nedavno odselili u pojedine krajeve BiH, zatim najviše u Hrvatsku, a određen broj diljem Europe i dalekoga svijeta. Knjige su za sve, a napose za one koji su daleko od rodnoga kraja da bi ih one podsjetile na vrijednosti koje mogu pomoći u životu i što su ih ponijeli sa sobom u život daleko od rodnoga kraja.
    U nedjelju je granulo sunce ali je i dalje puhala jaka bura noseći sa sobom suhi snijeg i umješno ga slažući gdje joj se prohtije. Ugonila ga je i na tavane kuća, pa tako i na tavane župnih dvorova. Snijeg u samoj kući! I to veći od 10 cm. Da ga nismo čistili u tri navrata, bilo bi ga preko pola metra. A da ga nismo nikako čistili i izbacali van, rastopio bi se s vremenom i procurio bi u sobe ostavivši na stropovima i zidovima tragove svoje vrtoglave umjetnosti, koja bi odavala čistu pustoš. Jagoda mu nijednom nije dopustila tu slikarsku avanturu po lijepo uređenim zidovima soba župnoga dvora na Brigu. Svake godine bude snijega na ovome tavanu, gdje nema ništa osim dvije ili tri cigle, ali ne u tolikoj količini kao ovoga puta. Ovo je nezapamćeno snježno vrijeme u duvanjskom kraju i ovome dijelu duvanjskoga k/raja. Zavilo je u svoje bijele hladne haljine sve pa tako i ljude.
    Oko 13 sati stigla je do Župnoga dvora i tehnika, koja se s mukom probija čisteći naslagani snijeg u našim seoskim ulicama i putevima. Zasjalo je jače i sunce: Ave Sol!, na nebu i rastvorilo je, rastopilo našu bijelu zimsku odjeću da smo odahnuli i udahnuli čistoga zraka dok nam nije ušao duboko u svaku poru tijela i duše. A kad je domalo stigla struja, koja je nestala u petak navečer, taj osjećaj se pojačao do potpunoga raspoloženja. Župnik je unatoč svemu tome uživao čitajući pri danjem svjetlu a večeri pri upaljenoj svijeći Bibliju, svoj Časoslov (Brevijar) i Ispovijesti sv. Aurelija Augustina. Možda nikada nije ni imao takav vanjski dekor u svojoj svećeničkoj, a pogotovo župničkoj službi, što su ga stvarali udruženo snijeg i vjetar, mrak i upaljena svijeća, a u srcu promišljanje i blagoslivljanje Boga: “Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: Hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: Hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Noći i dani, blagoslivljate Gospoda: Hvalite i uzvisujte ga dovijeka!“ (Dn 3,57-88. 56).

VEZANI ČLANCI

Najnovije

Najčitanije