Umjetničko djelo od drveta s naslovom Moj Raspeti Krist Roberta Tomića, vrloga i mladoga umjetnika iz Posušja, člana pokreta Mali tečaj (kursiljo) što ga promiče don Andrija Vrane, inače prijatelj pok. virskog župnika don Petra Vuletića (župnik u Viru: 1991.-2012.)., doživjelo je svoj križni i kružni put od 7. ožujka 2010. do 15. rujna 2012.
Piše: don Ilija Drmić
Naime, spomenuti umjetnik u povodu održanoga susreta kursiljo u župi Vir od 26. do 28. studenoga 2009. darovao je ovoj župi svoje umjetničko djelo s naslovom Moj Raspeti Krist. Blagoslov toga Robertova Križa obavio je biskup Ratko Perić za vrijeme misnoga slavlja na 3. korizmenu nedjelju 7. ožujka 2010. I otada je to djelo stajalo u samome prezbiteriju čudesno složene župne crkve marnim rukama puka i njezinih župnika. No, tu je i sam pokojni župnik don Petar ovaj Križ držao samo privremeno dok mu se ne nađe novo mjesto gdje će govoriti mnogo jače potičući sve prolaznike na kajanje i obraćenje. U međuvremenu taj je župnik napustio ovaj svijet 25. kolovoza 2012., te je to traganje novoga smjestišta za Križ pripalo Komisiji za njegovu ostavštinu i njegovu nasljedniku u župi sv. Jure u Viru u osobi dotadašnjega župnika u Vinici don Iliji Drmiću, dugogodišnjem djelatniku lista Crkva na kamenu u Mostaru i još uvijek aktivnome profesoru hrvatskoga jezika i književnosti na Teološkom institutu u Mostaru. Ovaj potonji svećenik i nasljednik pastoralnoga djela u ovoj župi pokojnoga don Petra, koji se očitovao Božjim virtuozom u pastoralu svih a napose djece i mladih, pronašao je mjesto za smještaj Križa u crkvenom dvorištu i to iznad Špilje Gospe Lurdske a pokraj puta povratka s pobožnosti Križnoga puta na brežuljčiću Kobilić ponad župne crkve sv. Jure koja je okružena asfaltnim dvorištem i osebujnom šumom što ovu crkvu svakoga jutra iznovice blagoslivlje i škropi rosom milosti Božje pjevajući veličanstvene hvalospjeve Bogu i svim njegovim nebeskim miljenicima, napose Blaženoj Gospi i sv. Juri, a ne zaboravlja blagosloviti i škropiti nebeskom rosicom ni sve one što tuda prohode zaneseni u molitvi i svojoj vjeri s kojom zidaju svoj osobni i obiteljski svijet, gotovo kao neki monasi i monahinje, redovnici i redovnice, svećenici i glagoljaši. To je mjesto izvrsno za djelo umjetnika i darovatelja Roberta Tomića, a ujedno je uzvratna molitva i blagoslov za njegovu višečlanu obitelj da uvijek stasa i raste u onome duhu s kojim je otac te obitelj, taj dobri Robert stvorio ovo velebno djelo svoga srca, uma i duha. Zaslužuje velike pohvale, a njegov Križ će uvijek podsjećati svakoga prohodnika da se ne može tako lako izvući ispod križa što nam ga Bog dodjeljuje kao naš najljepši orden i dar. Prolazeći nakon obavljene pobožnosti Križnoga puta svaki od sudionika te velike molitve Crkve malo će zastati pred ovim Križem i reći će: Opet Raspeti! Stići će ti molitelji po kaldrmama i skalinima, kao da su u Jeruzalemu, do crkve sv. Jure, ući će u nju i slaviti svetu misu zanosnije nego dotada i odlučit će se da je nikada neće propustiti pod cijenu vlastitoga života, a potom će se vratiti svojim kućama noseći svoje križeve kao neke nebeske lagane latice i molit će Boga da im povećaju terete križeva zato što su im prelagani, pogotovo što su mogli u istome tome crkvenom dvorištu vidjeti na jednome novome mjestu još jedan Korpus našega Gospodina što je visio na drvetu orašku, dar Mare i Drage Mikulić, ali u nekom drukčijem slogu i sroku nego što je onaj Križ Tomića Oca brojne obitelji i prodornoga duha za viđenje bijede i patnje u ovome našem svijetu. Ovaj Križ je slika raspetoga svijeta i čovjeka u njemu, on je slika i našega Gospodina kojemu su lice iznakazili sve onako kako je zapisao i prorok Izaija u svome Libretinu. Neka je slava našem Gospodinu i neka uvaži ovaj Križni i kružni put glasovitoga Križa Raspetoga! I neka nas ovaj križni i kružni put Tomićeva Križa oslobodi svake boli i tuge, te da već sada živimo onu Ivanovu otkrivenjsku viziju nebeske stvarnosti gdje više nema ni suza ni jauka, ni patnje ni bola.
U ovome poslu sudjelovahu mnoge ruke i glasovi, a najviše ruke i srce Tomislava Koštre iz Vira.
Vir, na spomendan bogatoga siromaha sv. Franje Asiškog 4. listopada 2012.
