PRISOJE - Na Staru godinu 31. prosinca 2011., kad je i spomendan sv. Silvestra, pape mučenika iz 335. god. i zahvala Bogu za sve dobro u toj godini, te u Prisoju 11. obljetnica posvete obnovljene župne crkve Uznesenja Marijina, misno slavlje u prepunoj župnoj crkvi predvodio je porečko-pulski biskup koadjutor Dražen Kutleša u koncelebraciji s 15 svećenika.
Na početku ovoga slavlja biskupa i sve nazočne pozdravio je mjesni župnik don Gordan Božić, koji je zahvalan Bogu što je ova njegova župa dala Crkvi biskupa. Na ređenju novoga biskupa u Eufrazijevoj bazilici u Poreču 10. prosinca 2011. uz rodbinu, prijatelje i znance iz susjednih buškoblatskih župa i drugih mjesta bila je s prisojačkim župnikom na čelu i poveća skupina njegovih župljana koja mu je tom zgodom darovala biskupski štap. Bili su također na ređenju u toj bazilici iz 4.-5. st. s oratorijem iz 3. st. također predstavnici Općine Tomislavgrad s načelnikom Ivanom Vukadinom, koji je bio i ovom zgodom u Prisoju. Nakon ovoga pozdrava otpočeo je novi biskup sveto misno slavlje, u kojem je održao propovijed. Između ostaloga rekao je da je pokatkad najbolji oblik kršćanskoga životnog stava doći pred svoga Gospodina, kleknuti, moliti i zahvaljivati, zapravo možda samo kleknuti i šutjeti, jer Bog taj unutarnji istinski govor najbolje razumije. Taj glas, krik Bog čuje i vidi, te je posve dostatan za Boga koji uslišava molitvu svojih vjernika. Mnoštvom riječi mi zamutimo svoje želje pred svojim Ocem nebeskim, a ponekad više obećamo i Bogu i drugima nego što stvarno možemo izvršiti u svome životu koji je i previše tehniciziran. Misno slavlje popratio je župni zbor Regina Coeli (Kraljica Neba) svojim lijepim pjevanjem i sviranjem, te je doživljaj ove službe Božje na Silvestrovo bio za sve prisutne vjernike iz župe Prisoje, kao i ostalih župa Buška blata: Grabovice, Rašeljaka i Vinice, te Podhuma odakle je na ovome slavlju prisutna č. s. Ivana Mihaljević, provincijalna poglavarica Školskih sestara sv. Franje s drugim redovnicama, bio zaista nesvakidašnje veličanstven. Ministranti i lektori obavili su besprijekorno svoju svetu dužnost, na kraju podijelivši svim vjernicima i sličice s biskupova ređenja.
Župnik je izrekao riječi zahvale, a potom je najavio pozdravni govor svoga predčasnika don Mihovila Zrne, koji je pratio rast ovoga svoga župljanina od odlaska u sjemenište 1983. god., preko bogoslovije koju je završio 1993. god., zatim bio dionikom svećeničkoga ređenja 1993. god., Mlade mise u Prisoju 25. srpnja 1993., te ga molitveno pratio za vrijeme svih pastoralnih i drugih poslova pri Biskupiji u Mostaru, zatim u za vrijeme studija Rimu i kasnije kao djelatnika Kongregacije za biskupe. Posvjedočio je snagu vjere njegovih roditelja, kao i njegovu osobnu vjeru, kojom je stasao na svome životnom putu sve do sada kada je postao biskup. Zahvalio mu je na svemu i poželio da i ubuduće kao pastir Crkve djeluje hrabo i neustrašivo naviještajući Evanđelje i vrijednosti istinskoga života u Bogu. Sada će to činiti za Crkvu u Istri, za koju su neki rekli da ima mnogo sličnosti s našom Crkvom u Hercegovini. Iste želje ovome našem biskupu poželio je Draženov prijatelj iz Rima i predstavnik Svete Stolice u Kini msgr. Ante Jozić, koji je rodom iz Trilja a korijeni su mu iz ovih naših krajeva. Otpjevavši posljednju pjesmu, slavlje se završilo, a mnoge činjenice istaknute u njemu nukaju nas da nastavimo svoj životni hod ustrajno u vjeri i nauku apostolskome, te da na taj način zidamo jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.
Drugi dio slavlja odvijao se u biskupovu rodnom selu Dučiću, gdje je pripremljen ručak za petstotinjak osoba. Dok su se ljudi, žene i mladost krijepili jelom i pićem, dotle su svoje čestitke biskupu Draženu iznosili sljedeći govornici: župnik u Gabeli Polju don Marko Kutleša, bivši dugogodišnji župnik u Dobranjama don Lovre Žuljević, župnik u Kaštel Starome don Lovrlo Šola i laik Lovro Šola, zatim župnik u Vinjanima don Joko Blažević, načelnik Tomislavgrada Ivan Vukadin, mještanin Grgo Šola Gogušić i č. s. Ivana Mihaljević. Različiti govornici, ali i raznovrsne poruke. Načelnik je rekao da je ovo radost i ponos za cijeli duvanjski kraj, don Marko da je ovo prvi biskup od Venancija, don Joko je ispričao da je Dražena kao kapelan Prisoja vozio u dubrovačko sjemenište i kasnije ga pratio kao što je u travničko sjemenište nedavno odveo nekoliko novih kandidata i pratit će ih moleći se da jedan od njih postane biskupom Crkve, sva tri Lovra govorila su o potrebi žrtve za ustrajnost u dobru i velikim idealima kao i o našem molitvenom udjelu u životu ovoga biskupa, Grgo je istaknuo povijesne nevolja svoga kraja što ih je i on sam doživio na kraju Drugoga svjetskoga rata prošavši Križni put a mnogi su na tome Križnom putu poubijani, č. s. Ivana zahvalila je Bogu u ime redovništva za ovoga biskupa i potakla na molitvu za njegov uspjeh. Bilo je na ovom slavlju zvanome agape (druženje u ljubavi) i gange i drugih razveseljujućih popijevki. Večer prije ovoga blagoslovljenog dana padao je snijeg, a na samo Silvestrovo grijalo je sunce i otapalo napadani snijeg po cestama da se svatko, posve zadovoljan svime priređenim i doživljenim, nesmetano može vratiti svojim kućama.
Ilija Drmić
