U subotu 28. travnja, 2012. godine s početkom u 11 sati, vinički župnik don Ilija Drmić predvodio je svetu misu u Bilobrkovoj pećini
Piše: don Ilija Drmić

U subotu 28. travnja 2012. slavljena je već petu godinu sveta misa u Bilobrkovoj pećini. Predvoditelj je bio vinički župnik don Ilija Drmić. U svojoj propovijedi govorio je o potrebi molitve u povodu Markovdana za Božji blagoslov sveukupnoga ljudskoga rada koji izgrađuje život i civilizaciju. Osvrnuo se kratko i na sve tri knjige o Vinici koje su izišle iz tiska u ove četiri protekle godine njegova djelovanja u ovoj župi koja je spala na oko 450 vjernika koji žive u tome kraju i župi. Govorio je i o ostalim radovima na obnovi župe, koji su učinkom zajedničkoga rada domaćih i odseljenih vjernika, te kao sigurni znak djelovanja Duha Svetoga u svima njima. Nakon mise župnik je pohodio svih osam obitelji dvaju viničkih zaselaka, Ćurkovića i Bilobrka zadržavši se u ugodnim razgovorima vezanima za tekuće pripreme za obnovu zida u viničkom groblju Križi, kapelice u novome dijelu toga groblja koja može poslužiti kao mrtvačnica, koja će uskoro postati obvezatnom i da je unutar groblja, te za obnovu škole u Vinici.

U obitelji Joze Bilobrka zatekli smo staroga viničkog prijatelja Đonija Kostanića Gitaru, rodom iz Drvenika a nastanjen u Splitu, koji je na spomendan sv. Ane 2009. god. svirao i pjevao uz gitaru u povodu blagoslova i otvaranja asfalta od Škaljevca do Bikića, zaseoka sela Rošnjača. Ovaj kantautor objavio je CD (zvukonosač) s naslovom Stara kuća čije pjesme izvrsno pristaju i za župu Vinicu s njezinim selima: Mijakovo Polje, Zaljut, Rošnjače, Podzavelim, Vinica i Pasič, u kojima ima predivnih starih kamenih kuća koje se u zadnje vrijeme sve više izvorno obnavljaju i tako čuvaju od propadanja. Dragih kamenih kuća ima mnogo, ali u nekima su narasla stabla koja olistala pozdravljaju prolaznike kazujući da su u njima rođeni mnogi Hrvati koji se nalaze negdje u Hrvatskoj ili dalekome svijetu. Takvih kuća ima i u Ćurkovićima i u Bilobrcima pokraj koji zaista valja stati, vidjeti ih i zadiviti se davnim i pokojnim graditeljima, ali i zaplakati nad razvalinama plačem proroka Jeremije.